Saturday, 16 November 2013 18:13

Prekrasno nevjerojatni dan

Rate this item
(1 Vote)

Zasto prekrasan...a, ono...barem je to trivijalno....prekrasan po definiciji, svanuo lijepi suncani dan, koji sam istina....docekao otvorenih ociju dok je jos bio mrak..ali, to je sporedno...prekrasan, jer je sunce, jer imam dogovor sa krasnim ljudima, sa kojima cu, vrhunac svega, dan provesti na motoru.

Treba li još nesto dodati zašto prekrasan?? misljenja sam da je totalno nepotrebno bilo što dodavati za opisati pridjev prekrasnog dana...ali, zašto nevjerojatan...hm, definitivno nevjerojatan a, sve ćete nevjerojatne vjerovatnoce pronaci samo ako Vas bude volja dalje citati.

Dogovor je u 10:00 u Veprincu(samo podnozje Ucke), dva istrijana te ostali hrvati :) takav je dogovor. Za njih neznam, ali Glaky i ja se nalazimo na OMV-u....kako nikada ne volim kasniti, a...nije mi tesko cekati, dolazim 10-ak minuta prije dogovora, pumpam gume i tocim benzinu. Sjedam u kafic i, narucujem macchiatto i casu vode, uvijek isto....i, kao i milion puta do tada, uz naruceno a, na tanjuricu donose mi i keksic. E...sada dolazimo do prve nevjerojatne stvari dana...(ovu cu jedinu naglasiti...ostale cete sami morati prepoznati), nikada, ali bas nikada nisam pojeo taj keksic do sada...ali, ovaj put..pomalo i iz dosade a, pomalo i zbog ushicenja (prekrasan dan..bla bla, banalno...gore opisano) odlucujem pojesti ga. Uf...otkrice, ukazanje, ...pa, taj je keksic fantastican, i da mogu, sam bi sebi udarao milion kopuna(udaraca nogom) u guzicu zbog milion puta koje sam propustio uzivati u tako dobrom keksicu. Odmah uzimam telefon i zovem nju(ona mi je sve, pa i pamet)...govorim joj, molim te, nadji negdje te keksice jer su zakon. Ona, po obicaju, vec sve zna, govori mi, bez brige, znam gdje ih ima....sredjeno(nikada, ali nikada joj necu moci dovoljno zahvaliti sto je sve te godine uz mene i trpi takvog idiota...ne samo da me trpi...nego, nevjerojatno?, kaze i da me voli) Stize Glaky, tocno po dogovoru, i on toci gorivo, zajedno ispijamo caffe, i, nema sta, krecemo...pa, necemo valjda dozvoliti da nas cekaju. Sunce je, ali...bura je u zraku, uzivam u svakom trenu asfalta....bas ono, gustam....vozim iza i uopce ne razmisljam...samo vozim..i gustam. Negdje oko Barbana, bura sve vise pojacava...u Vozilicima je fulll jaka dok na Plominu toliko puse da ne mozemo ni na nogama stajati. Kao stari i iskusni jedrilicar, mjerni instrument uvijek nosim sa sobom....dlake na ušima..toliko su osjetljive da znam prepoznati jacinu vjetra...i, rekao bi da su refuli bili preko 30 cvorova....ok, mozda +- 2-3 jer, nisu mi dlake bas precizno bazdarene jer mi ih je ona nedavno zivcano sisala...kaze da joj nisam jako lijep sa svojim mjernim instrumentom.

Glaky i ja zastajemo, tek toliko da se slikamo, malo posalimo na forumu(valjda nitko nece zamjeriti..ako i da, eto...mene bas boli ona stvar koju nosim sa sobom...ne koristim(osim za pišanje)...i, samo smrdi i moram je prati. Plominka ko plominka, totalno uzivanje (uzivanje svatko tumaci na svoj nacin pa tu prepustam da svatko to dozivi kako mu zgodno...ja znam pouzdano da smo Glaky i ja uzivali). Skrecemo lijevo u brdo u jednom momentu, isto zanimljiva cestica, uzbrdo, prepuna zavoja...fora uglavnom, za nase motore dusu dalo. Stizemo na (ili u?) Veprinac, parkiram motor na isto mjesto gdje i tocno prije...(jbg, ne mogu se sjetiti bas tocno koliko dana pa cu se pozvati na Hitchhiker's Guide to the Galaxy by Douglas Adams i reci 42....buduci je to odgovor na sve). Uglavnom, sjedamo...propuhani burom narucujemo caj, vrlo brzo stize i ostatak ekipe...ono..ti Hrvati :) i jedan Slovenac :)

PG...hm, naravno, nestrplijv za popizditi, jer...sve sto nije voznja(van asfalta!) nije zabavno i nije vrijedno spomena. Ispekao sam jezik na caju...koliko je nestrpljivo vikao..idemo..idemo...i, tako, obukli se i svako do svog motora. Sjedam, palim..i, vidim da se volan jako tesko okrece...pogledam, prednja guma je na podu. E, tu se vracamo na onih (vjerojatnih ili ne) 42 dana prije, i...tog mjesta. Tu smo naime stali i PG mi je krpao gumu. I, bas tu, na tom istom mjestu, ponovno mi guma na podu. Jbg, sram me je...jako me sram, ne zelim nikome upropastiti (prekrasan dan..bla bla,banalno...gore opisano) dan....ali, dobri se Glaky nudi da ostane uz mene...ostali krecu put Buzeta (i, sada, taj ce dio price oni morati ispricati...a, i tu je bilo nevjerojatnih stvari...koliko sam ja zapamtio..ali, napominjem, za nista nisam ja mjerodavan...moze me se jedino uzeti kao mjeru gluposti..ili, ludosti(to bi mi bilo nijansu draze, jer..kada mi god kazu da sam lud, samo se nasmijem..i, kazem...da da...jesam, i time se ponosim)). Glaky i ja krecemo put Opatije(prethodno sam napumpao gumu) u potrazi za vulkanizerom...priznajem, vozim sa strahom, nije mi svejedno...prvo, nisam bas neki pilota..a, drugo, neznam kada i u kojoj mjeri ce se guma ispuhati. Prvi nas vulkanizer sa gnusanjem odbija..i, krecemo dalje u potragu. Nalazimo i drugoga, i...gle cuda, ponovno gnusanje..i, odbijanje, kaze...guzva je i, nije nas briga za tvoju probušenu gumu. Fuck..ja vec lagano ocajan...ali, zato je tu Glaky....kaze, gle, guma ti drzi(stvarno drzi...jos je uvijek tvrda - za to nemam instrument da kazem tocan pritisak)...idemo naci benzisku i, kupis sprej za krpanje...vozimo, i ako ponovno popusti, posprejamo(napunimo ili sto li i kako se to vec kaze) i šibamo dalje. Svaka bi me ideja u tom momentu razveselila..a, ova me doslovno..odusevila. Nalazimo benzisku, kupujem doticni sprej(80 kn...SIC!) dodatno i precizno je pumpam na 2,2 bara i, dogovaramo put. Dogovor je...idemo bijelom cestom od Veprinca do....neznam gdje ali, znam da je cesta odlicna.

Po njoj smo i prosli(pretprosli?) puta jurili :). Makadam je to...ali, fini, uredan..i, mi krecemo...istina, jos uvijek mi kroz glavu prolazi misao...sto ako se odjednom ponovno guma ispuse...ali, uzitak je toliki da prestajem na to misliti...samo vozim, jurim, dok pored mene prolaze prekrasne jesenje boje nase Učke...predivni pogledi pucaju prema kamo se god okrenemo. Zastajemo kod Yelowstonea(ili kako se to vec pise...asocijacija na Ameriku...ali, ovaj je nas veci i ljepsi..puno puno vise od njihovog)...pusim cigaretu, Glaky slika...provjeravam gumu(i dalje je tvrda..iako ona tvrdi da kod mene nista nije tvrdo!) i krecemo.

Samo uzivamo...jurimo, brzine su vec sulude, mozda i preko 150 ...kad...odjednom, u trenutku..ali, doslovno, stotinku sekunde(rekao bi i manje..ali, neznam kako se to kaze)....vidim ispred Glaky-ja (koji je ispred mene) kako ooooooogromna grana pada preko puta.....vidim njegovo stop svjetlo kako se pali..i, vidim blokiranu zadnju gumu kako na pijesku ostavlja trag..ali...ne staje....jbg, stala je tocno ispred grane...koju je Glaky..u trenu, munjevitim karate udarcem prepolovio...naslonio motor(njezno!) na pod i nogama zavrsio granu(mislim da je, u par sekundi isjekao jedno 2 metra drva...odmah ih, onako..uredno poslozio uz put).

Ja...ja doslovno nisam stigao ni reagirati..on je samo stresao prasinu sa sebe i, mi smo krenuli dalje..ali ono, kao da se bas nista nije dogodilo.....Jurimo dalje po bijelom putu.....i, stizemo do sela...nekog...negdje..pa, kaze Glaky, nije frka...imamo GPS pa, valjda cemo znati gdje i kamo dalje.

Je..imamo, ali ne radi.....jebeni su se sateliti sakrili...negdje(ili su bili na marendi) ali, stize nama pomoc....nonica u najboljim godinama, nasmijana gura kariolu prepunu drva(jbg...zahladilo je)....i, ja se hrabro upustam u razgovor...pitam za put do Buzeta, kazem joj...skuzajte, mi dva stara tovara smo se zgubili. Nonica se smije, i...na samo njoj znanom jeziku odgovara kroz smijeh..objasnjava, jebenti...prepoznajem natruhe istrijanskog narjecja...slovenskog i pokoju talijansku rijec...kako se koristim svim tim jezicima(osnovno znanje Klingonskog mi je isto...siguran sam...pomoglo) uspijevam pohvatati osnovne smjernice..i, bez puno razmisljanja o izrecenom (od strane nonice) krecemo tocno u smjeru koji nam je nedvojbeno pokazala rukom....toliko smo sigurno razumijeli :)

Cilj bi trebao biti Buzet....vozimo se nekim uskim(istina asfaltiranim) putevima i, u jednom momentu stajem...jer, zvoni mi telefon. Franko (najljesi, najsimpaticniji, najnasmijaniji i, u konacnici, najmladji clan ekipe) me zove. Javljam se i umirem od smjeha...jer, dok me on pita da gdje smo..ja vidim, pored nas...granicni prijelaz :):) Glaky je ipak znao gdje smo i....govori, kazi mu da smo za 15-ak minuta u Buzetu....ja ne vjerujem...ali, zaista...tako i bi. 

Cekaju nas Franko i Stojan.....slovenac je morao doma bjezati...prepricavamo dogadjaje(ne zelim ulaziti u njihov dio price i njihov dio puta)....jedemo..hm, šminkersku...neku tunu sa fažolom koju mi Franko nudi...čak samnom dijeli pirun(vilica)..znam ja da mu je moja Luisa lijepa....ali, ja se ne obazirem :) samo jedem...mazemo tunu, pastetu....pancetu...svi smo zadovoljni i veseli. Kad....eto ga i PG sa svog tajnog zadatka(naravno...uspješno obavljen!) i opet on, nije ni sjeo kad..idemo...idemo...bijele nas istrijanske ceste cekaju :)

Vozimo se samo par kilometara da mjesta gdje je Stojan predlozio da popijemo kavu...i, dok smo mi pili kavu...PG na stol vadi kartu..objasnjava kuda cemo se voziti...govori mi..si kapija(razumio)?...je je..klimam glavom, razumio sam kurac(ona stvar koju nosim sa sobom...ne koristim(osim za pišanje)...i, samo smrdi i moram je prati) ali, tako mi je svjedno jer...siguran sam da sa PG-om ne mogu pogrijesiti, zabava je zagarantirana. Zanimljivom i vijugavom cestom se vozimo i, gle cuda, opet smo u Buzetu...nista ne razumijem, nista me nije briga...samo vozim i uzivam. Smijenjuju se uske i siroke ceste, malo asfalta, malo makadama...jedan dio (meni) jako teškog puta(PG!!!!!!!) i onda opet sve ispocetka, malo asfalta, makadama..uzivam ko svinja...opet malo jako uskog asfalta i...dolazimo do..prepoznajem..Kotli. Silazimo sa motora, Franko nije nikada tu bio (postoji stari mlin na vodu, jako lijepo i zanimljivo za vidjeti)...i, hm, mlin na vodu...znaci i voda.....hladna i duboka voda, sklisko kamenje...palimo cigarete i, uzivamo u prizoru...necu tvrditi...ali, na trenutak sam ugledao nesto...crvene je oci imalo u vodi....samo krajickom oka..ponavljam, necu tvrditi nista...kad, samo tren nakon toga Franko dragi vice iz duboke vode...spasite me...spasite meeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. U panici ga izvlacimo iz duboke i ledene vode, istina..uz smijeh....ali, pomazemo...jbg, i sada se smijem....mokar se cijedi..u punoj opremi.....dok mu iz cizama curi voda........moram sada malo stati i dobro se ismijati...tesko mi je pisati kada mi ruke drhte od smjeha.

OK...prestao sam se smijati(ono...:):) ), srecom, svatko od nas ima dodatni(rekli bi rezervni) dio odjece i obuce te se Franko oblaci u suho, jbg...tu PG nije mogao pobjeci od cinjenice da je debeo...jer, barem bi 3 Franka stala u njegove rifle :):):). Sunce je na zalasku, PG ne odustaje i predlaze bijele istarske ceste, pogledavam Glaky-ja....vidim da bi krenuo za doma..i, da ne budem pizda..i ja bi isao doma...trese me temperatura(i tako vec danima...ali, krepat ma ne molat!)....boli me jako lijeva ruka od stiskanja kvacila....jbg, da...idemo doma. Jos mali dio puta vozimo zajedno...i, u jednom momentu se pozdravljamo...svatko na svoju stranu........(znam, siguran sam..oni su sa 

PG-om....napravili jos bijelih puteva :) ) dok se Glaky i ja odlucujemo, najkracim putem doma. Vozimo, asfalt..i dalje uzivam u zalasku sunca, prekrasnim bojama prirode,kad u jednom momentu...vidim mjesec(skoro pun!) sa lijeve strane..i, sunce sa desne strane. I, opet, necu nista tvrditi..ali, mora da se stvorila neka cudna sila od konstelacije redom...mjeseca, moje celave glave(istina, unater kacige...ali, ne mozemo reci ni da je kaciga čupava?) i sunca....i, na tren mi se učinilo da čujem(neču ništa tvrditi,ponavljam!) na tren mi se učinilo da čujem Mayanske bogove(ok..jbg, razumijem i stari Maya jezik..jbg...sta da radim??) koji mi govore...ne smijes, nesmijes prodati motor....

dok mi je razum govorio..pa ti si poludio....govoris sa bogovima Maya??? znas da moras prodati motor jer ti novci trebaju zbog...banalnih ovozemaljskih razloga(svakodnevna hrana obitelji, struja voda, plin.....) ali, bogovi su i dalje vikali....nesmijes prodati motor, nesmijes to dozvoliti...gledaj oko sebe....gledaj se idiote kako uzivas......U tom mi se trenu ucinilo da je asfalt nestao...da sam vozio po oblacima osvjetlanim crvenom bojom zalazeceg sunca......evo, i sada...i sada si mislim, jeli to bilo stvarno???

Tu zavrsavam...svatko ko je dosao do kraja...zasluzio je pivo i, moze se slobodno javiti...ja placam! Idem leci na kauc, ponovno i ponovno i ponovno prozivljavati ovaj

prekrasan i nevjerojatan dan. Hvala svime koji su mi pravili drustvo, hvala svim dobrim ljudima.....do slijedeceg prekrasno nevjerojatnog dana....ako poslusam bogove Maya.

Read 11116 times

5 comments

Leave a comment