Monday, 07 May 2018 07:00

Pre...pre svega i svacega....

Rate this item
(0 votes)

...i inace je ponedeljak...ne znam zasto ali takvi budu..pre, ne zato jer je pocetak tjedna..naprotiv, jednostavno volim na svoje sigurno mjesto doci, i inace sam se suzdrzavao pisanja..jer, imam osjecaj da i sam sebi smetam....moze li taj i takav osjecaj nestati...kada si sam sebi smetnja....nevjerojatno....

Nisam si dozvoljavao vec neko vrijeme pisati upravo zbog toga, jer i sam sebi smetam....prolaziti kroz svaki dan s tim i takvim osjecajem je jednostavno neizdrzivo. Prestati cu vise ikada sa nikim pricati...ja nemam rijeci da objasnim, nitko drugi ne moze razumijeti...i to naglasavam nitko drugi. Na zalost ni osoba za koju sam mislio da moze....povlacim se, doslovno nestajem...samo cu klimati glavom...pa, dokle god izdrzim, dokle god budem imao snage. Nemam vise snage, skrivati suze je postalo nemoguca misija,hodati cu zatvorenih ociju, pricati cu zatvorenih ociju....zivim zatvorenih ociju.....Ne zelim vise nikome u oci pogledati, zelim se maknuti...maknuti svakome, nestati...ne podnosim jednostavno vise ni rijeci upucene mi, ne podnosim vise ni poglede.....Ne podnosim sebe. Pokazalo se, pokazuje se iz dana u dan da sam doista teret svima..a, ja se s time ne znam nositi....na zalost, mislio sam da me razumije...no, osoba za koju sam doista mislio da me razumije je rekla da cu se uvijek na bolest izvlaciti kada mi se nesto nebude dalo raditi. Ok, mozda...ja mislim da ne. Ulazem veliki, ogroman napor da prodjem svakim danom....iako, doista vise nista nema smisla....ne podnosim sebe. uicid vise ne dolazi u obzir, na zalost...bilo koji i bilo kakav nacin bio bi prepoznat i vjerujem da bi mi moje zene zamjerile a to si ne smijem dozvoliti. Nestala je jedina stvar u kojoj sam nalazio rjesenje, jedini nacin da samo jednostavno nestanem mi je oduzet.....jedini nacin da tiho, necujno nestanem mi je oduzet.

Pozelim tako oslijepiti...povuci se u svoj svijet, pozelim tako oslijepiti da ne gledam vise nikada nikome u oci, pozelim tako oslijepiti kako nikada vise nikome  nebih pokazao svoju tugu, svoje beznadje koje u sebi nosim.....pozelim tako oslijepiti, oglusiti i izgubiti mog govora, zatvoriti se na taj nacin u svijet koji ce biti samo moj. Ne bjezim!!!! ja ne bjezim od nicega! nemam od cega bjezati!! ja se ne bojim, ja se ne bojim nicega....bojim se samoga sebe jer mislim da bi suicid doista ostavio previse ljutih i gnjevnih ljudi sto doista nebih zelio. I vidim u ocima...vidim ja u ocima mojih zena ljutnju, vjerujem i opravdanu...ja nemam, nemam rijeci niti mogu objasniti...i nije meni tesko, ali im ne zelim biti uzrok ljutnje.... Ja doista..ako kazem da ne mogu, onda doista ne mogu...no, kazu da nije tako, da se izvlacim od stvari za koje mi se jednostavno neda raditi...pa neka tako i bude. I mojim dragim doktoricama smetam, ni s time se vise ne mogu niti zelim nositi..povlacim se, nemoguce je pobiti tvrdnju da cu se uvijek na to pokusati izvlaciti, meni to jednostavno nema smisla i ne razumijem...no, mozda i da, njima vjerujem, mozda i da, mozda se samo izvlacim. Necu, necu se vise izvlaciti, idem...gdje god ona pozeli! Spas cu uvijekpotraziti u zatvorenim ocima, iskljucivanju okoline kojoj ne zelim smetati...om mani padme hum ce biti moj spas, i svugdje cu odlaziti....trazeci nestajanje u svom mraku...s kojime sam se izgleda sprijateljio....trositi jos ono malo energije koja mi je ostala samo uz moje zene, ne..njih doista moram sacuvati, njih doista nikada i nicime ne smijem zasmetati..... Kakav oksimoron zar ne posronja moj? Ja sam jedna oksimoron, znam da sam najveca smetnja upravo njima..a, kazem sam sebi da im to ne zelim biti...pa se pitam, odakle izvuci snagu i isto 'odglumiti' prema vani? oksimoron....hodajuce nistavilo. Oksimoron koji trazi spas...a, ispada da se samo izvlacim, rastuzilo me to posebno jako...no, naviknuo sam se...pa na kraju krajeva, nema vise ni ne postoji nesto sto bi me razveselilo. I nocas nisam spavao, vrlo sam blizu odluke da i lijekove odjebem...neka me to sto je od mene ostalo doslovno dotuce, neka me to nistavilo koje u sebi nosim...i ne , ne izvlacim se, neka me to nistavilo sto je ostalo jednostavno izjede...dok cu prema 'vani' ...dokle god budem imao i trunku snage pokusati biti nasmijan.......Kakav oksimoron...s jedne strane znam da sam sve..ali bas sve napravio, i na to sam ponosan, sve sam napravio...jedino sto mi je ostalo je da nestanem kako nikada nikome u nijednom pogledu nebih zasmetao.....ne mogu si dozvoliti da vise ikada ikome zasmetam na bilo koji nacin...jednostavno cu uloziti svaki...svaki preostao atom snage u to, plakati cu duboko u sebi, u nadi da ce me do kraja izjesti nistavilo koje u sebi nosim....nistavilo na koje se ponosim, nistavilo s kojim (ako nikome ne smetam) na miru zivim, nistavilo koje je produkt raznih faktora, nistavilo koje u sebi ipak nosi puno..puno znanja i saznanja...zadnje sto me doslovno zakopalo je nepovjerenje neizravno izreceno od osobe kojoj sam beskrajno vjerovao.....od osobe za koju sam doista mislio da me razumije.....necu se vise, necu se vise majke mi...necu se vise nikada izvlaciti...ma fuj!

ja sam rođen samo zato da budem šonjo
da me šutiraju naokolo kao zvijer
da me svaka kreatura gazi pošto joj se digne
i da glupo prozivim svoj vijek
ja sam sitna marioneta u ovo profitersko vrijeme
od početka pa do kraja malerozan broj
ja sam glavna atrakcija uličnog spektakla
uslagirana konstanta s rupom na mozgu

 

gledam kako prolaze dječaci
oni ne razumiju svoj svijet
slušam kako balave izmedju sebe
živo im se jebe za sve

 

Read 17 times

Leave a comment