Saturday, 02 June 2018 09:43

Idem....

Rate this item
(0 votes)

...a ma, idem u bolnicu..nije mi svejedno ali, moram jos i to probati....moram pokusati sve kako bi znao da jesam, kako bi dosao do toga da mi bude bolje, neznam moze li....

..vjerujem mojim doktoricama, jako vjerujem, zadnja promjena terapije bila je doista preuzasna i doista je moglo zavrsiti(mozda je steta da nije), no..kako sam jos tu, pokusavati cu i pokusati sve. Predao sam se u njihove ruke i beskrajno im vjerujem. Nije me strah, nicega...razmisljam samo kako sam moje zene ...po ne znam koji puta ostavio da se same izbore, sada na njih prebacio i teret ducana. U biti, samo iz dana u dan u svakom pogledu dobijam potvrde da sam, nista drugo do obicno smece, otupio sam, osjecam samo tugu...tugu koja ne prestaje ni jednog momenta, tuga koja neprestano generira zelju za nestajanjem..i ne, ne radi mene....ne zelim tu tugu nikome stavljati 'u ruke' zelim je odnijeti sa sobom, kao moju tugu, zelim se maknuti, skupa sa mojom tugom da nikada vise nikome ne smetam, da me se nitko nikada vise niti ne sjeti.....

Kako polako ostajem bez lijekova...uvidjam, kao i prosli puta da je od mene ostala praznina........

Read 415 times
More in this category: « Zasto? i dugo.....jako dugo... »

Leave a comment