Friday, 29 November 2013 16:43

Djir, još jedan u nizu :)

Rate this item
(1 Vote)

I inace ne spavam, slabo...gotovo nikako, a...pogotovo pred bilo kakav dogovor, posebno pred dogovor za djir...za koji u startu znam da mora biti super...ono, bez sumnje. Vec negdje oko 6 se dizem iz kreveta, ne mogu vise...samo se vrtim i idem sam sebi na zivce. Idem prosetati psica....vani je sve smrznuto, mraz...jebenti, vec mi se jajca polako podizu od zime...imam osjecaj da ih u grlu osjecam? Volim sa njom popiti kavu ujutro....ali, Ona voli vise spavati tjednom kada radi popodne...ali, jbg...ne mogu si pomoci i, diskretno od 6:30 pocinjem svakih 5 minuta otvarati vrata..ono, kao...provjeravam spava li jos :) Negdje oko 7 se predaje, dize se i, zajedno pijemo prvojutarnju kavu....volim to...bas mi je gust. Jbg, malo je mrzovoljna...ali, to je njen problem...ja volim da zajedno pijemo caffe'.

Marendam...nesto moram pojesti da bi se kvalitetno mogao posrati....sto naravno obavljam sa radoscu...i, pocinjem se oblaciti. Ona mi je iz ormara izvukla sve sto imam, i...bas tako, sve sto imam navlacim na sebe...troje hlaca, jedno 3-4 majice, 2 jakne...jebenti, sam sebi sam smjesan...uzimam naravno i jebenu jeftinu podkapu iz Lidla koja se, cim je navuces na glavu totalno razvuce, ne sluzi nicemu...samo smeta...ali, jbg...druge nemam. Na izlazu srecem tasta...Tone, moj legendarni Tone koji me ispraca dirljivim rijecima: tovare jedan i štupido, kamo s vragon greš po toj zimi, uniti čes se pak će mi se kćer doma tornati....štupido, jebenti boga. Zahvaljujem toplim rijecima i, punoga srca sjedam na motor, pali iz prve....mmmmmmmmmmmmmmmm, kako ga volim....prva, lagano gas i, krece se. Jebenti kako je zima, cesta je mokra, trava okolo ceste jos uvijek bije...pokrivena mrazom....ne smeta, gusti su gusti. Negdje oko Marcane mi pada na pamet...cazzo, zaboravio sam tabletu popiti...pomisljam, tko zna sto mi se moze desiti....hocu li se u vukodlaka  pretvoriti? Bo? Popiti cu dvije tri kada se vratim(vec jesam :) ) Vozim, ne brzo....drzim se oko 80...jebenti, stvarno je zima....imam neku modernu kacigu nabavljenu od cudnog lika (volim ga :) ) i, muci me, jer....puse mi od svuda...znam, siguran sam da negdje nesto mogu zatvoriti..ali, nemam pojma ni gdje ni sta, malo mi smeta...malo ne..jer, podsjeca me na tog lika...zajeban...uf, da...zajeban :) Fali nam u djirevima..kaze, veliki je on radnik a mi neradnici...jbg, zivot je okrutna priča :) Dolina Raše je totalno smrznuta...fali mi i Glaky...obicavam voziti iza njega i ne misliti na nista..ovako, jbg, ipak moram biti koncentriran.....teško mi je to :) jako teško...ali, eto....trudim se. Stizem na Plomin pola sata prije dogovora...jbg, ni tu si ne mogu pomoći...uvijek i svugdje tako.....dolazim ranije. Nije mi tesko cekati...ali, razmisljam, smrznut ko (ah..ona ženska stvar koja...čini mi se nikad im se ne smrzne jer je drže dobro zatvorenu...tako i da se čudim odakle taj izraz?) strah me ući u toplinu kafića da se ne ušuškam..i, kako sija prekrasno sunce, skidam obje jakne i, pokušavam se zagrijati na suncu...kao gušter :), vjetra i ovako i onako nema...uzivam u toplim zrakama. Vrijeme mi brzo prolazi...i, u trenu ulijecu na parkiraliste Stojan, PG i na zacelju, Franco_Ri. Jupiiiiii avantura počinje. Odlučujemo ipak popiti kavu...ali, na terasi...i, smiju nam se, ali...meni (nama) to ne smeta...bojimo se topline...a, i gadno smo svi obučeni. Ispijamo kafe, brzo...uz PG-a drugačije i ne možemo.....krećemo...uraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa. Naravno....PG-u jednostavno....ceste, one 'glavne' idu na živce i, prvo raskršće skrećemo, pa slijedeće opet skrećemo....:) svako skretanje sužava cestu barem za metar :) i u trenu smo na uskim cesticama, prepunih zavoja...uživamo, iako...u nekim zavojima u hladu nalećemo i na mokre...rekao bi i zaledjene djelove....... Vozimo se i uzivamo kao svinje....kuda?? nemam pojma, samo gustam, izmjenjuju se uske asfaltirane cestice i, lijepi makadami....totalni gušt. Zima je ali, boje su prekrasne....volio bi podignuti kacigu i upijati mirise...ali, strah me da mi se nos ne smrzne pa i otpadne..i, nije to estetike radi...ali, kako sam star, za čitanje koristim naočale...i mislim si, ako mi nos otpadne necu imati na šta nasloniti naočale te ipak puštam vizir zatvoren. PG ne, on vozi cijelo vrijeme sa dignutim vizirom..sa nevjerojatnim objašnjenjem....kaže, ako spustim vizir to mi je kao da sam u autu...ZZAKON...PG je apsolutna legenda!

PG staje....gledamo se, zašto je stao?? Ali, jednostavno odjedno po nekoj travi kreće u brdo...a ma, idemo za njim. Dolazimo na vrh a, on na pobjedničkom postolju.....na prvom mjestu! Pogled otkriva pravu pravcatu cross stazu, ali, ono...baš pravu, prepunu skokova, veeeeeeeeeelikih uzbrdica i, isto tako veeeeeeeeeelikih nizbrdica. Podsjećam, nisam tabletu popio..i, ne dvojim, jebiga....govorim, što mi se može desiti, mogu pasti?? Stojan (ono...valjda profesionalna deformacija...čovjek je doktor) dodaje ma da, možeš i ruku i nogu slomiti...ali, ja to prečujem, navlačim kacigu i rukavice....brm brm i...na stazi sam...srce mi kuca za popizditi ali, nedam se...odvoziti cu je pa da se jebu pas i krava. Nisu ni drugi dugo cekali...zamnom, Stojan ostaje i kratko razmislja.....ali, iz daljine čuje naš smijeh, vikanje i zezanje...pridružuje nam se....uf, koja fora.....srce mi lupa za popizditi ispred velike uzbrdice....ali, nedam se i...odvrcem gas, sam sebi sam bas faca.....sibamo i smijemo se, PG je na jednom 'skoku' sjeo sa motorom.....slikamo, smijemo se...ajme...kakvi gušti. Svi smo odvezli puni krug, istina...ja sam neke zavoje (bili su puni leda...ono, smrznute vode :) ) zaobisao...ali, u osnovi, odvezli smo cijeli krug. Ludilo!

Tko puši....palimo cigaretu..ono, uf, dobra je...bolja nego ona poslije sexa...zakon! Nema se vremena uz PG-a.....jbg, cesta nas čeka...voziti...voziti uživati ko svinje i...krečemo. Opet uske asfaltirane cestice, pa opet malo makadama, i tako malo malo...kad, dolazimo do bijele ceste, kaze PG...22 km bijelog autoputa. Ohrabren...nikada do sada to nisam napravio.....ne mogu izdrzati i odvrcem glas, ja sam na 'čelu' kolone i jurim bijelim putem....ajme, zakon...malo se dižem na noge, sjetim se lb-a, on mi je nekako...idol, jurimo, guštamo, putem podižemo nekoliko velikih ptica...jbg, ne prepoznajem ih...ali, fora su i velike....srećemo i stado ovaca...jedna mi se baš ono...hm, jako svidjala...ali, razmišljam, ipak ne vrijedi popuštati gas..i, samo nastavljam.....jurimo...nevjerojatni gušt. Dolazimo do asfalta...ali, ono...samo ga preskačemo i PG nas vodi opet makadamom, van puta, veeeeeeeelike zaledjene lokve ispred nas...uzivam vidjeti kako Franco punim gasom prolazi kroz njih....dok voda pršti na sve strane....gušti....gušti. Uz put srećemo neke hard enduraše...ali, neću ništa tvrditi, prelijepi su i prečisti..imam dojam da oni tamo dodju, skinu motore sa prikolice, slikaju se, marendaju i...onda krenu doma :) Vrhunac je kada shvacam da je makadam prepun zaledjenih lokvi bio alternativa 5 minuta asfalta do Raše i, oduševljen sam (uvijek i opet iznova) PG-om i njegovim izborom puteva...baš...ono, mislim si....mogli smo isto proći asfaltom...za pet minuta...a, ovako, uživali ko svinje dobrih pola sata...sigurno.

Tu se negdje polako počinjemo penjati...prolazimo Labinom, nastavljamo dalje....sve više i više u brdo, naravno...ne pamtim mjesta kroz koja prolazimo...cesta je uska, asfaltirana...ali, okupana suncem i potpuno suha...predobro! Pogled???? ostavlja bez daha.....kako je burno vrijeme, zrak je čist i pogled pruža dole od premanture...medulinskog otočja, pa gore do Rijeke, otoci...Krk, Cres, Lošinj, Unije i, nazire se i Susak....vidimo i Velebit pokriven snijegom. Alpe?? no thanks...I'm all right here where I am :):) Ovo je taj......Cesta se penje, zavoji se mijenjaju sa zavojima i, stižemo do vrha. Skitača...to sam zapamtio. Tu...u centru sela, Ladonja okupana suncem...sjedamo i marendamo, mažemo kruhom paštete....fuck! jebo mastercard..ovo se jednostavno ne može platiti.

O da...Franco mi je drag....nudim mu dogovor da oženi moju kćer...prihvaća, načelno..iako, prije želim na uvid PK1 karticu :):) dobar motor ima...ali, jebeš ti to....možda je to samo šminka...:):):) Dogovor je da se najkraćim spustimo do Labina, popijemo zajedno pivo...izljubimo se i pozdravimo..pa, svatko na svoju stranu....cilj je da smo svi doma do zalaska sunca. U Labinu sjedam u kafić...naručujemo, ja molim mladu konobaricu da mi donese i ogledalo(jbg, kada skinem kacigu obično budem rašćupan... a, kako jako držim do sebe volim se počešljati i biti lijep) ali me ona ne shvaća ozbiljno.....mislim si...biti će to zato što sam jutros zaboravio tabletu popiti...jbg....Ispijam pivu...to je ona piva koja mi daje samopouzdanje...a, da ne poludim....pozdravljamo se (nema suza...znam, vidjeti ćemo se brzo opet!) i pičim doma...da, priznajem jurim, prokljeta cesta od Barbana do Pule je užasna ravnica i, jaja mi vise do poda od muke...ali, želim stići doma prije mraka. Stigao sam. To je to...krasan dan, ma šta krasan? neopisivo ljep......silazim sa motora i ljubim ga...doslovno, ljubim onako prljavog i blatnog...meni je najljepši i, baš si ga volim...da, volim ga.....moja nježna zvijer..ili, tako nešto...tako je i neka pjesma bila...čini mi se...mah, nemam pojma....nisam tabletu popio...

@PG...pitao si koliko mi treba napisati...evo danas mjerio....točno 17 minuta uz gubljenje vremena na motanje i pušenje 2 cigarete :):)

Do slijedeće nevjerojatne avanture......uraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Sretan Dan Republike svima! Ja glasm protiv! ja sam uvijek protiv! a, ponekad i za :):) Živjeli vi meni svi skupa 1000 godina!

 

Read 8395 times

1 comment

Leave a comment