Monday, 24 September 2018 07:05

nemam.......

Rate this item
(0 votes)

.....nemam snage, da bude jos sve zbrojeno....ponedeljak nakon jebene neprospavane noci....kisa i tmurno...jednostavno nemam snage. Tuga je doista pretezak teret za nositi, moze li uopce toliko tuge postojati na svijetu......ne prisvajam je, ne zelim je...a, tu je, moja...neizdrzivo teska.

vikendi se pretvaraju u dane skrivanje, vise ni ne mogu reci da uspijem odmoriti i odspavati, jer ni to vise ne uspijevam, pa i neprospavane noci pretvaram u neprospavane dane. Ne znam reci ni sam sebi sto je od toga gore. Isao sam jucer djir s motorom..koji meni nije motor, nestzo je to sasvim drugo, kao da sam povezan sa tim prekrasnim ljudima...sretan jer znam da su sada skupa..da se druze, nema nista ljepseg od zajednistva. Doslovno se natjeram...no, kada sjednem, uzivam.....vrtim ta lica, ljude, osjecaje...mirise cak. Tesko je biti sam pod kacigom....a, opet nisam sam. Tesko je pronaci teski teren koji ce mi odvuci misli.......

Iz ljubavi i prema tim ljudima, opcija sa motorom definitivno odpada....nije pouzdana, ne zelim to...jer, moguce je samo zakomplicirati iako je....tesko skrenuti misli. Opcija odpada, definitivno ne zelim na taj nacin.

Osjecaj da sam viska u svakoj sekundi, potpomognut ogromnom tugom je jednostavno neizdrziv. Sutim...trazim snage za svaku rijec...a ne zelim i ne mogu pricati. Trazim snage za osmjeh, jer...mojima se zelim nasmijati, moje zelim nasmijati..a, sve mi je teze i teze, snage jednostavno vise nemam. Velike su, i ja sam samo jedan nepotreban teret, nistavan i beskoristan. Nisam ni spomena vrijedan...ni spomena, ni nicije sekunde vremena, nemocan u pronalasku nacina da nestanem....tiho i necujno, i to polako vec frustrira.

Evo, ni tu, sam sebi ne mogu nista reci dobroga, nemam hrabrosti, mislim da bi se hvalio sam sebi..a, sam se sebi gadim. Istovremeno, neobjasnjivo, miran sam. Znam, osjecam i vidim stvari koje vecina ljudi ne osjeca, vidi...dozivljava...mozda je to problem, ali tako je odavno....sada se mozda samo desilo, zbrojilo i to je to.  Mozda bi mogao, kako stihovi kazu, ja bi mogao da mogu..ali ne mogu, vise ne mogu, snagu sam svu potrosio na biti. A, vise ne zelim biti. Zelja nemam .....gotovo nikakvih za sebe osobno, mozda samo da ..makar i jednom jos samo...osjetim strast kojju odavno osjetio nisam, mozda samo jos jednom da uspijem osjetiti da sam ziv....iako, i od toga sam svjesno dignuo ruke. Smece nitko nece.....iako zelim vjerovati da je to neka sasvim druga dimenzija u kojoj znam da puno mogu. Odustajem...odustao sam od svega...osim potrage za nacinom, tihim, najtisim...... od kad umiram bas kao na poklon nekom svom......znam da ce biti poklon svima. Ja ne bjezim, ja se ne zalim....ja se samo, samo zelim maknuti i nikada vise nikome smetati...nikome, ni na koji nacin. Znanje, osjecaje i sve...imam, s time sam na miru.

Read 37 times

Leave a comment