Sunday, 15 December 2013 18:48

The day before .......ride

Rate this item
(1 Vote)

Naslov je samo meni znan...ali, tim vise i vazno mi je bilo da ovaj dan provedem opusteno i u veselju...Jbg, kako i inace lose spavam, tako jos losije kada je noc prije zanimljivog dogovora. Rano, jako rano sam se digao iz kreveta da Nju pustim spavati....prosetao psa i poceo vrtiti film u glavi, nema sanse da ovo ne bude dobar dan..i, bio je...predobar, uostalom, nisam ni trenutka sumnjao.

Ovaj puta nisam zaboravio popiti tabletu, znaci...sve je u redu...ali, onako, iz dosade...a, kako je bila zadnja u kutiji, citao sam indikacije, ili...kako se zovu strucno...nuspojave i, vidi vraga...nadjem ovo:

******* 50 mg kapsule djeluju na centralni nervni sistem tako da smanjuju brzinu reakcije i sposobnost koordinacije. Bolesnike koji uzimaju ******** 50 mg kapsule potrebno je upozoriti na smanjenu  sposobnost upravljanja motornim vozilima i mašinama prilikom uzimanja lijeka.

Cazzo, mislim si...dobro je :) ali, nisam se puno brinuo...vec ih duze vrijeme pijem i, nisam bas primjetio da mi nesto smetaju u voznji...ja, moje bliznje bi trebalo pitati :) Digla se i Ona(....jooooj, koliko sam ja srece imao kada sam je prije 20 godina upoznao...Ona...mislim i nije bila neke srece), ja sam na brzinu nesto pojeo, Ona je skuhala caffe koji smo zajedno popili. Naravno...na krevetu mi je bila slozena roba, sve sto mi treba...samo moram navuci na sebe...cak sam u jednom momentu razmisljao da se bacim na krevet i da je zovem da me obuce...ali, pomislih...stalno izazivas srecu...nemoj danas :) Navukao sam sve...sve sto imam na sebe, jbg....dok sam prije Lucky Bastarda prosetao, smrznuo sam se kao ...ma znate vec....i, znam da me ceka prokleto ledena voznja. Spakirala mi je i ruksak, sa jos uvijek toplim hrenovkama u tijestu(jesam li vec spomenuo da sam nevjerojatne srece bio prije 20 godina...jesam...ok, necu vise) Dok sam izlazio iz kuce, znao sam da ce mi faliti topli Tonetov sretan put(da Vas podsjetim...glasi otprilike ovako: pizda ti materina štupido jedan...kamo greš? ćeš se ubiti s tin motoron, ja ću ti ga zapaliti, vrah ti sricu uza...raskalati cu ga sa sjekirom....), jer...na žalost, moj je dragi Tone u Rijeci u bolnici...biti ce OK. I, tu se dodatno upleo jedan od(neznam mu broja...ali, siguran sam da postoji)Murphy-jev zakon....ako je netko citao, jos prije 3 voznje..probusio sam gumu(PG je to expresno rijesio) i od onda, ta prokljeta guma nekako, sama odlucuje kada ce se ispumpati. Znajuci to...svakoga je dana, ako se ne vozim..a i onda, obavezno kontroliram....i, uvijek je tvrda...takva je bila i prilikom povratka sinoc za zadnjeg pisanja Lucky-ja...jer, naravno, provjeravam je svaki dan. E cazzo...jutros je bila...ali ono, full prazna. Ma...nisam mogao vjerovati..ali, nisam se previse dao ni smesti...bas me briga! Nasmijao sam se, napumpao je...odokativno naravno(jer, fancy gadget...mjerac tlaka - privjesak kljuca koji sam kupio kada sam mislio da sam biker...nisam nikada koristio, niti znam ga više naći :) ) upalio motor (ljudi..iz prve, po hladnoci...nakon par dana da ne radi....bez ćoka!....netko zainteresiran za kupnju istoga??? rado dam samo da prodam :) ) sjeo na mog voljenog i polako krenuo.

Hehehehe....dok smo pili kavu, Ona se sjetila....rijesila mi je dlake u usima jer sam se zadnji puta po povratku zalio da me pilaju u kacigi....naime, pri nekim vibracijama ili...tko zna kako....pilaju i gadno smetaju...te, koliko su god precizni mjerac jacine vjetra, toliko i smetaju ispod kacige...pa je sve pocelo idealno. Idealno do prvog kruznog toka....jbg, u Puli ih ima na svakom ćošku (ironija..kužite?? ćošak .... kružni tok! :) ) jer mi je zadnji kotač zaplesao..ok, nisam pilota, hladne gume...ali...cazzo, slinava je cesta! To me brutalno probudilo i podiglo sva osjetila. Ok, wet race...nema veze, mene ništa nece zaustaviti, ništa mi ovi dan neće pokvariti. Izvlačim se iz grada, zima je za popizditi.....i, počinjem se bojati da ću zakasniti..kakva glupost..ali, da...bojim se i neugodno mi je da me netko čeka.....ali..popio sam tabletu?? jbg...ipak se bojim i...ipak mi je neugodno...cazzo!

Lagano...slinava cesta, zima za popizditi...ali, da nemam kacige, glava bi mi se raspuknula na pola od osmjeha...mislim, to je više kao neki grč :) Sunce je, ali ja se stalno vozim po hladu...još je prenisko, niti suši cestu niti grije..ali, lijepo je, meni jako lijepo. Marčana-----Barban, užas od ceste, ubite me...dosada za popizditi, ubitačne ravnice..ali, jbg...moram ih proći da bi stigao do cilja...ništa...vozim. Prlazim Barban i počinjem se spuštati u dolinu Raše i, moguče je, još se više nasmijem kada na brdu preko puta pročitam veliko i bije TITO, oduvijek je tamo...uredno održavano, i..uvijek jako bijelo, vidljivo....čitljivo. Uz Rašu...lagano, ziam za popizditi..i, pomalo mistično.....diže se para iz rijeke, priroda je čudo! Tovari su vani...mirno pasu...mislim si, znači ipak nije ubitačno zima. Meni divne životinje, lijepe i zanimljive.....oduvijek sam si želio Tovara za kučnog ljubimca....kako bi napokon sa nekime, na meni istoj inelektualnoj razini mogao raspravljati i vrijednostima života. Tko zna...možda mi se jednoga dana želja i ostvari. Labin....Vozilići..oped dosadne ravnice..ali ajde, ne traju toliko. Počinjem uspon prema Plominu...plominka, ta mistična trkača staza. Cesta je slinava i, niej neka fora...iako, kako se podižem sve više tako se i asfalt suši.

Tek poslije saznajem...ali, jbg...rekoh da me strah kasniti...na Plominu me čekao dragi PG...ali, dosadilo mu i, iz meni nepoznatog razloga zaključio da sam otišao po autoputu??? i otišao na zborno mjesto...boh, vjerojatno 5 min prije nego sam ja prošao. Stigao sam na vrijeme...super, nasmijani su me docekali Franco i PG...zakon, dan je već prekrasan!...sjeo sam i narucio caffe i, naravno, PG nebi bio PG da se odmah nije dignuo govoreci...ajde, popite to caffe, ja gren kupiti kruha...moramo poć...:) I točno tako bi :) Pošli smo, iza PG-a....naravno, poznata je činjenica, svako skretanje sužava cestu za pola metra :) uf...koji gušt.....za čas smo bili na bijelom autoputu...juhuuuuuu, uzivam kao prasac dok se oko nas praši. Penjemo se, šuma prelijepa, svako godišnje doba donosi svoje, ovo....crvenu boju, prelijepo....Lišće prosipano po putu polako se odmiče našim prolaskom...pjesnički...iskreno, prekrasno! Stižemo do kućice...neću previse opisivati..patetika čista bi bila, jednom riječju...idilično. PG je otvara....sredjuje kao pravi domačin...ubrzo stiže ostatak ekipe...Hladov sa sinom(dobrodošao u veselo društvo!) te Dragan.

PG je naravno u djiru, nema se vremena za gubljenje i, brzo brzo krećemo u djir. Prekrasan bijeli put kroz šumu, uživam...kao prase u blatu....ispred mene Franco...malo se bahati novim gumama i visoko baca kamenje po meni....:) e nečeš, prelazim ga....prelijep sam ja da me gadjas kamenjem :). Prvi puta stajemo na šumskom izvoru...zakon, voda ledena...ali, izlazi iz utrobe zemlje, sa guštom je pijem...pored izvora zajebana uzbrdica i, zajebavaju me...biš poša gori...a?? a ja, pomišljam na tablete koje oduzimaju vozačku sposobnost i govorim...naravno da bi...krećem prema motoru, mislim si..u najgorem slučaju mogu ga na zemlju nasloniti. Pg ne pije tablete i, full je razuman, skače i uzima mi ključeve motora...hvala mu! :) ja bi ajke mi pokušao krenuti uzbrdo.....nasmijali bi se sigurno..a, to je najvaznije...postoji li ljepše od toga ...nacrtati osmjeh nekome na lice?

Krećemo dalje, putevi šumski, prekrasni...sve je obojano u lijepu crvenu boju...zrak leden...reže...ali, prekrasno čist i mirišljav. Na jednom raskršču...nacuo sam razgovor Dragana i PG-a..ali, tamo je teško(samo sam to čuo)..i, je...bilo je teško i zahtjevno(meni!) ali...samo još veći gušt. Sa ovom sam krasnom ekipom jako dobio na samopouzdanju sa motorom...i, to teško, ne izaziva strah, nego samo nalete adrenalina...od kojih se doslovno...znoji kaciga....moram je otvarati(flipup..koji ne radi i zajebava :) Payseeeeeeeeer! :):) )ali..i dalje, uživam kao svinja. Prolazimo preko palih drveća, grana...ma svega...uf, srce mi kuca 100 na sat...guštam u svakoj sekundi...ok, priznajem..ne u svakoj, panično se i dalje bojim kolotraka..a, tu i tamo nailazimo na naznake istih...fuck! njih i blata se jako bojim. Blata nema...sve je smrznuto. I vozimo se, i penjemo i spuštamo...malo lagano, malo zahtjevnije(ponavljam...meni!) ali, neka sekunde u kojoj ne uživam....volim i u retrovizore pogledati...lica..iako omotana..i ostale zamišljam nasmijanim. Gušt...lijepa vožnja i krasno društvo...sve se to skupa nekako osjeća u zraku. U jednom momentu...čak, nalećemo na Felinijevski prizor...u jednom od malih(možda i jedinom...nisam više siguran??) zaseoka kroz koja prolazimo. Lagano obavijene izmaglicom, par kućica..a, iz jedne izlazi prekrasna cura...u pidjami! ali...besprekorno našminkana!....ne mogu se načuditi, ali...baš mi je fora..ono, kako kažu....šlag na tortu?? Iako...nikako i zadnji šlag...jer...dalje se vozimo...uživamo...i gore i dola, i lagano i zahtjevno...sve dok opet ne dolazimo ispred idilične kolibice. PG odmah pali vatru....skidamo sve sa sebe i polako se grijemo oko vatrice. Intimna atmosfera, dobro društvo....evo još jedan šlag :). Pg na peć stavlja i dvije pinjate(jbg...kako se kaže...padele, aaaaaa....2 lonca!)..i, mirisi počinju ispunjavati prostoriju.....cazzo, tako dobar kapuz i kobasice nisam u životu pojeo. Nije priča u hrani...sve je drugo prije toga...a, ja ponosno ponavljam...nikada bolji kapuz i kobasice nisam u životu pojeo! Slovenci bježe..kao, žuri im se doma...cccccc...naslucujemo da su tu neke zene u djiru..ali, i to treba poštovati :) Ostajemo nas troje..kuhamo si caffe'...pricamo, toplimo(bez fucking primisli!) se i uzivamo.

Vrijeme je.....peremo sudje, vracamo kolibicu u početni postav...oblačimo se i odlazimo....na žalost, svatko svojim putem. Meni je ideja (od straha mraka, mokre ceste)....ideja bila doma autoputom...ali, nisam se mogao na to prisiliti. U Matuljima se pozdravljamo(na kratko nadam se!) i...idemo, svatko svojoj kući...ja se spuštam do Opatije i...Plominkom doma. Za nazad, ne mogu si pomoći...uzivam i na plominci...ali, ne mogu si pomoci..i, mislim na sve dobre ljude koji tuda jure 300 na sat. I da...bojim se..jako se jako bojim za svakoga od njih...jbg, reci ce mi vjerojatno svaki od njih...šta tebe kurac boli...ali, eto...ja se bojim. Stravično mi izgledaju snimci na forumu, stravično mi zvuče priče koje čujem...da bojim se...jbg, bojim se za svakoga od njih. Jer...evo i mene, mrak je...polumokra cesta....uzivam u svakom zavoju...baš iskreno uživam jer cesta je fora, asfalt je zakon...uživam...ali, glej me...idem 80 na sat...i, isto se u zavoju naginjem...i, isto mi srce kuca jače.....

Ne...ne želim držati prodike i pametovati...eto, samo.....mene je strah, mene je jako jako strah i, znam da to nikoga nije briga.....eto...mene je! Tovarići mi spavaju, noć se spustila na dolinu raše...svejedno, usporavam i mašem im. Ništa..opet odvratni(za nazad još odvratniji) dio ceste Barban..ma, rekao bi sve do Pule.........dolazim doma, promrzao....smrznut..ali, beskrajno sretan...ovaj sam da(koji bi ovako i onako prošao..kako god) u potpunosti iskoristio.

Ona me dočekuje poljupcem.....toplim čajem i...dok ga ispijam...na brzinu radi fritule....uf, kako je volim, uf...kako sam imao sreće prije 20 godina...da, volim je...ali, volim i sve vas...dragi ljudi....do slijedeceg susreta, budite sretni i veseli...nasmijani!

 

 

 

Read 13499 times

Leave a comment