Thursday, 06 December 2018 10:01

dugo si nisam pisao.....

Rate this item
(0 votes)

...dugo si nisam pisao, uglavnom jer si nemam sto reci....nista se ne mijenja...cak, ako se i mijenja...mijenja se samo na gore. Neobjasnjiva tuga je jednostavno neizdrziva, gdje god i kako god se okrenem, vidim, osjecam samo tugu...uglavnom. Kraj je godine...i, ja sam jos ovdje. Poneka me to jos dodatno rastuzuje...da, volio bi da me nema....

Volio bi da me nema kako nikada nikome nebih vise smetao, smetam i meni dragim ljudima u biti radim stetu samim svojim postojanjem. Tuga je neizdrziva.....neprestana, nedostaje mi fizicke snage da se s time nosim, jednostavno ne mogu vise, jednostavno sam preumoran.

Jebeni praznici, blagdani feste ili kako se vec to zove traziti ce od mene dodatnu snagu koje doista nemam. Uzasavam se nadolazecih dana, volio bi sada...odmah, ovog casa nestati. Sva ta izmisljenja sranja su mi toliko umjetna da mi se doslovno povraca.....odjednom svi postajem bas dobri, odjednom doista svi jedni druge volimo? ma daj...... Puno sam razmisljao o jednoj stvari koju je jedna od doktorica meni uputila...naime, rekla mi je da ja u biti bjezim i zelim nestati jer se ne znam nositi s cinjenicom da smetam. Jos mi to zvoni u usima, i...totalno mi je okrenulo razmisljanje...ispada da sam ipak kukavica....a, to nisam, barem mislim da nisam. Ne mogu, vise ni razmisljati ne mogu...samo osjecam, jako jako osjecam, osjecam ljude, osjecam njihove osjecaje....prepoznajem. ne sudim, ne dozvoljam si suditi..ali, misljenja sam da smo se mi ljudi pretvorili u nesto doista uzasno.

Jos je jedna cinjenica.....ovo cime se bavim, jednostavno moram zatvoriti. Moram to prihvatiti, radim ogromnu stetu svojoj obitelji. Moram to prihvatiti i snaci snage koje nemam.....zatvoriti i maknuti se. maknut se....ali gdje? Ne mogu, jednostavno ne mogu medju ljude, ne znam se vise ponasati.....ovo mi je s vremenom postalo sigurno mjesto...no, istovremeno je prokljeto..ali bas prokljeto sebicno od mene da se toga ne zelim rijesiti. A, ne zelim se rijesiti...jer, priznajem, bojim se...da, bojim se napraviti korak prema vani, znam da to nisam u stanju...i, znam da to dovodi do necega jos gorega. Zelja za nestajanjem je jos jaca i jaca....pakao.

Od tuge, umora...vise definitivno nisam u stanju donijeti nikakvu odluku, nisam u stanju razmisljati....svjestan sam samo da smetam, gnjavim i dosadjujem.....nikakvih zelja nemam (uglavnom).....samo bi zelio da me vise nema. Da me nema, sa svom ljubavlju koju u sebi nosim, da me nema sa svim osjecajima koje nosim, sa svime sto znam vidim...duboko osjecam, samo bi zelio da me nema.....na nacin da to ne ostavi neku vecu traumu mojoj obitelji.....ne mogu si dozvoliti pucati si u glavu...objesiti se...jednostavno si to ne mogu dozvoliti....ne smijem im to priustiti. Prokljeta mogucnost izbora mora da postoji....

od kad umirem bas kao na poklon nekom svom.....

Read 11 times
More in this category: « ovo je dan.......

Leave a comment