Monday, 20 May 2019 12:51

Mozda jer je ponedeljak.....

Rate this item
(0 votes)

...mozda jer je ponedeljak, mozda jer je oblacno, mozda jer je jugo..ali, u biti...ostala je od mene samo olupina. Trebao bi biti veseo, u petak idem sa jako dragim ljudima provesti vikend, trebao bi....o da, trebsao bi.

A ja sjedim i suze ne prestaju silaziti licem, prazan, na samom dnu svoje bacve iz koje se ne uspijevam izvuci. U biti. i sam sam sebi dosadio, gadim se sam sebi, mozda doista zelim da mi bude lose.....jer, koliko god snage ulagao, nista se ne mijenja..u biti, sve je gore i gore, sve dublje i dublje tonem. Sinusoida se povecava. Pokusao sam danas i do doktorice doci, do 11 skupljao hrabrost za zvati..i, kada sam napokon nazvao, nije je bilo...funny shit, normalno da si nisam poslije ponovno dozvolio zvati. Cudan je to osjecaj, istovremeno prepun znanja, ljubavi....i, prazan, bespotreban...jednostavno visak. Bojim se da smetam, ne pronalazim si vise nigdje mjesto. Tu i tamo neki me detalji trgnu, no onda sam uvidim da je to..kao koprcanje ribe na suhome...zadnji trzaji. Nikotin je definitivno jedino rjesenje.....evo, ljudi umiru, nestaju no zivot ostalima ipak ide dalje, sve se nastavlja..... Toliko toga znam, toliko toga vidim, osjecam.....i jednostavno se ne mogu nositi s toliko tuge, ne mogu se nositi s time da vise ikome na bilo koji nacin smetam, oduzimam vrijeme, trenutke...sekunde..... Obozavam svoju obitelj..no, i tamo sam samo mrtvi teret, sve sto radim radim lose i naopako, postao sam mrtvi teret svojim najmilijima...... Istovremeno, nevjerojatno sam miran s idejom nestajanja, ne bojim se...prizeljkujem, zajebati velikog orla, znanja imam.....no, mozda i tao odlucim jednostavno se prepustiti da me 'rastrga'. Ponavljam se, ponavljam se i tu na posronji, samo se u krug vrtim, svaki puta pomislim kada krenem pisati da ce mozda nesto novo izaci...no uvijek je isto, suze zamute tastaturu, onaj osjecaj u stomaku je isti....zelja za nestajanjem je velika, toliko velika da izmamljuje i osmjeh na usne. Situacija na poslu definitivno sve otezava, sjediti 5 godina po 12 sati nije lako..i ne bih se ja zalio kada nebih svaku sekundu samoce skupo placao...tu sam jer nemam gdje drugdje ici, a tu samo stetu svojima radim..veliku, veliku stetu.....Drugdje ne znam , ne mogu ici.....jednostavno ne mogu. Na miru sam sa sobom, one ce mi to oprostiti kada uvide da je to bila dobra stvar......

Read 60 times
More in this category: « umor..... tuzno tupilo »

Leave a comment