Saturday, 25 January 2014 08:46

The last waltz

Rate this item
(0 votes)

I, nije zadnji....jako se nadam, i, naravno nije valtzer...vec samo hm, jedna voznja motorom....ali, taj mi je naslov zazvucao bas full ozbiljno, kao sto je i prica u svojoj konacnici full ozbiljna...ali, u prepricavanju iste, probati cu taj dio preskociti :)

Vec jedno tjedan dana Ante se raspituje, nisam odmah ja to uzeo za ozbiljno...pomislio sam, zeli covjek pomoci pa nudi moj motor okolo...a, u stvari prica se pokazala ozbiljnija nego sto sam ja zamisliti mogao. U srijedu sam dobio poruku da bi oni(jbg..oni da, zamrsena prica i nevazna....neka ostanu oni.....) kupili motor ako bi ga ja dovezao u Osijek, te ponudili jaaako postenu dodatnu cifru, ja sam to rastumacio kao troskovi sto mi je bilo lijepo i super fer. Nacelno je dogovoreno da dogovor definitivni prebacujemo(zbog njihovih (njegovih)) za ponedeljak....sto mi je bilo sasvim ok.

Cetvrtak je svanuo kao i svaki drugi cetvrtak....ja i Ona popili zajedno kavu....spremili se i, otisli u postu po jedan paket koji mi je stigao.

Malo me mucila prognoza vremena...koja je, u stvari od danas(petak) najavljivala pravu zimu...i, zvucalo mi je da ona nece samo tako nestati. Nije meni toliko zima...nego snijeg!..kako proci gorski kotar ako pada snijeg ...sa motorom?? sto se mene tice...nemam šanse :)

Vratili se iz grada i otisao u sumicu pustiti psa...i, pomislim, jebenti...danas je zadnji dan nazovi to proljeca...ako cekam ponedeljak za dogovor

vjerojatno cemo biti duboko u zimi. Meni naravno i te kako odgovara da ga sto prije prodam..i, vracajuci se iz sumice nazovem Anteta...govorim mu, gle, ja mogu krenuti za pola sata....malo je zbunjen i mora se konzultirati...govori, javim ti se za 5 minuta. Ulecem u kucu, telefoniram frendu u Puli, govorim mu....evo, sada ce doci Ona po opremu za mene(prave hlace, prave rukavice i...prave čizme! + zimski dodatak jakni koju mi je dolaskom motora odmah posudio), Ona odlazi...ja si frigam 2 jaja....u medjuvremenu se javlja i Ante..kaze moze...kreci.....brzo pojedem jaja....Ona se vec vratila i krenem na sebe nabacivati opremu...osjecam se kao svemirac..ili, rekli bi...pravi bajker :):) Ona mi u ruksag ubacuje sve sta misli da bi mi moglo trebati(nije mi nista trebalo)...i, to je  to...u roku od pola sata od telefonskog razgovora...ja sjedim na motoru. Pozdravljam je i...krecem...brrrrm......

Benza imam...procijenjujem do Rijeke(OMV-a)...slusam savjet mudrog frenda iz Pule koji mi je rekao...nemoj se zajebavati.....vozi autoputem! Jbg, ne razmisljam nego slusam...tako mi nekako i najlakse....a, i to razmisljanje mi uvijek tesko pada....Vozim, u pocetku razmisljam samo o opremi...u smislu, kako je dobro biti na motoru i u pravoj dobroj opremi...zakon...toplo, bas toplo na ruke, o nogama da ni ne govorim....mogu cak reci da uzivam u tom osjecaju. Vozim uglavnom razmisljajuci o tome koja je to fora....imati dobru opremu....i, tako sve do mjesta gdje ipsilon prolazi ispred uske cestice...tamo kod Cerovlja...uske cestice koje smo u 2 navrata prolazili...cazzo...tu mi, stvarno...krece prva suza...ono, jebenti, vozim prodati motor...drustvo, voznje...fuck, time su na neko vrijeme otpisane...nije mi drago i, steze me grc u grlu...ali, kako je netko poznat rekao...zivot pise drame. Jbg, vrijeme je da ga prodam, tako se slozile kockice i, tu sam jasan, prioriteti! On mi nije prioritet......vozim dalje, paznju mi pocinje odvracati indikator goriva. Krenuo sam iz Pule a, nisam bio ni priblizno siguran koliko sam napravio kilometara....a, jos manje koliko ih mogu napraviti :) Da, jbg, nemam jednostavni obicaj da kada utocim benzin samo 

ponistim kilometrazu..valjda mi je to prekomplicirano :). Na OMV-u tocim gorivo, nadopumpavam gume, javljam se Njoj, picim dalje. Na dionici kroz Gorski Kotar, prosao sam sve, pljusak, jako jako gustu maglu i, na kraju...zabljescujuce sunce :) nevjerojatno. Pocinje me boliti čelo od pritiska kacige, pomisljam, jebenti delbi, kupio si si novu kacigu, jos je nisi ni razradio a, vec prodajes motor. Nekako...sam se sebi smijem...vozim, polako pocinjem osjecati umor, postavljam si konkretne ciljeve, u smislu, necu stati svaki puta kada mi se staje...već, odlucujem, vozim do Zagreba, prolazim mu zaobilaznicu i onda stajem na prvom odmaralistu.

Malo sam si pretjerao....i, predaleko mi je bilo..ali, dogovor je dogovor i, njega se treba pridrzavati..makar se i sam sa sobom dogovorio. Kako je malo umor, mah...cak nebih ni rekao umor, vise dosada, prokljeta dosada auto puta...ruka na gasu automatski posustaje, i brzina sa nekih 120-30 pada na 100-10 i, gle čuda, prestaje bol u čelu. E moj glupavi magarac, govorim sam sebi...to ti je ono o cemu citas u temi o kacigama i nista ne razumijes. Definitivno, kombinacija, pretpostavljam, mog motora i kacige, preko 120 km/h gadan pritisak kacige na čelo....ispod...super :)

Sada vec sam sebi govorim Vi, toliko mi je dopizdio autoput da mi se pocinju prividjati stvari :) .....i, jako sam jako bio sretan kada sam 'nakon' Zagreba naletio na odmorište. Stajem, odlucujem se pocastiti kavom...koju naravno pijem na terasi...sav raskopcan(strah me da mi ako se tu ugrijem previse, poslije bude zima)...te, skidam jaknu i lagano ispijam caffe' uz cigaretu.....smrzavam se..ali, to je ok, poslije kada se obucem biti ce mi super. Javljam se doma, frendu u Pulu...i, svima koji su me u medjuvremenu zvali(tu gubim dosta vremena)..i, ponovno se oblacim, zajasim zvjer i, šibam dalje..ovaj put u dogovoru sam sa sobom da idem do kraja :) Svi znate...autoput je jednostavno jedna veeeeeeeelika beskonacna dosada, i....koliko ga se god ja sramio..ovaj put bez njega nebi samo tako uspio. Znam da sam autoputem trebao do Osijeka...ali, zaista vise nisam mogao....i, cim sam prosao Slavonski Brod i vidio natpis sa strelicom desno za Našice(a to mi je zazvučalo poznato iz

Antetovog opisa i, letimičnog pogleda na kartu prije kretanja)...ja skrečem. Uf, napokon cesta...mijenjanje brzina i zavoji(istina malo ih je...ali...vrijede :) ).

I, tako vozim kroz mjesta i mjestasca...dozvoljavam si da malo i uzivam....iako, pocinje sumrak. U jednom momentu prolazim 'brdovitim' dijelom puno zavoja i prekrasna slika sumraka kroz šumu golih drveća......poslije saznao od Anteta da se taj dio zove Krndija..ima i neka tema na forumu...fora djelić ceste. Prolazim Našice i, već je totalna noć....malo me hvata strah da se slucajno nisam izgubio? Na samom izlasku iz Našica stajem i javljam se Antetu(prije toga ga nisam zelio smetati jer, shvatio sam da je na nekom 'poslovnom zadatku'....pa sam svjesno izbjegavao zivkanje)...Ante govori, aaaaaaaaaa...tu si već izašao sa autoputa..i da, dobro je...vozis ravno i za 30-ak km si kod nas.....čekamo te u kafiću kod drugog semafora. I, naravno da (prokljeti Murphy....i jedan od njegovih osnovnih zakona koji je moj 

zivotni partner: Ako postoji i najmanja šansa da našto podje po zlu, poci ce po zlu! :) )...naravno da falim. Ante je rekao drugi semafor i, iako ja ne vidim tabelu sa nazivom mjesta koje trazim...ja na drugom semaforu skrecem desno, i tamo je nekakav kafic..i, vrtim se ispred, hodam okolo ne vidim Anteta...pitam koje je to mjesto i, naravno..pogrešno...još 10-ak kilometara. Ponovno sjedam i jurim...ravnica, pomalo i predugačka i pomalo(meni) malo preopasna.

Stižem i, oboje me izlaze pozdraviti....super sam, nimalo umoran...malo 'dosadjen' ali...nabrijan. Skidam dio odjeće sa sebe i ulazimo u kafić....tu nastavljamo sa upoznavanjem....uz pivo naravno :) Malo mi samo ruke drhte (primjetio po velikim problemima sa motanjem cigarete....no, ne odustajem :):) ). Super, Anteta poznam, malo osobno malo virtualno....a, i Ivica je zakon i topao lik. Dogovor je da prebacimo motor kod Anteta u garazu i, sibamo dalje. Ulazim...uparkiravam i, dok se ja skidam, oni se vrte oko motora....jbg, njihov je sada....ponovno mi potece suza...pomislio sam...evo delbi...to je to. Ritam dogadjanja je poprilicno brz, pa bas i nemam nesto vremena razmisljati...oni me vode na večeru...meni telefon stalno zvoni, puno njih se interesira...a, ja lagano pizdim jer, zelio bi sve...

a, ne uspijevam nista....sa njima u autu bi volio pricati...sa svakim na telefon podijeliti iskustva a, ne uspijevam nista.....zajebano :):)

Uz odlicnu veceru se jos malo bolje upoznavamo....dogovaramo detalje...i, jako se jako ugodno druzimo...hvala Vam puno puno obojici! Puno vam hvala.

Vracamo se u mjesto, on odlazi....ja i Ante u njegov kafic :) popiti jos jedno pivo. Tamo upoznajem jos jednog Antetovog kolegu i, vrijeme piči...uz pive, zatvaraju kafanu :) meni je ostalo jos 2 sata do vlaka te me Ante kao siroće vodi doma :) (hvala..puno ti puno hvala!) gdje upoznajem njegovu gospodju i kcer(stariju :) ) te vrijeme prolazi u (meni) ugodnom cavrljanju :) Oko 23:30 molim Anteta da me prebaci do kolodvora a, da on ode spavati jer, znam da ima puno i važnih obaveza slijedećeg jutra. Na kolodvoru se pozdravljamo..ja ponovno zahvaljujem(nekad je rijecima tesko opisati ono sto covjek osjeca).......

Vlak dolazi i, ukrcavam se, smjestam u kupe' u kojem sam sam....krecemo i tu, iako poprilicno umoran....malo i pripit (nisam brojao, 3-4 pive, mozda i vise) budim se na 100! Nikako spavati....živčan, vrti mi se po glavi 100 sranja...ali, spavati, pa cak i stajati mirno ne mogu, sjedim.... hodam (skrivečki pušim u kupeu, jer ne smije se!) i, tako do 04:45 kada sizem u Zgb. Tu saznajem meni tužnu vijest u tom trenu...prvi vlak koji nastavlja za Rijeku krece u 7:55..fuck!

Mislim si...što da radim na Zg kolodvoru 3 sata u to glupo doba dana, ni noć ni jutro....i, još sa gomilom(za mene...GOMILOM) novaca u jajima(da da, tamo sam spremio kovertu)....malo progooglam i vidim da u 6:15 krece bus za Pulu. Prebacujem se na Autobusni kolodvor, kupujem kartu(e, da smo bili pametniji tamo i kupili kartu samo do Zgb-a....fuck!!!!) i cekam hodajuci u krug još da prodje tih sat vremena. Nikako proći i, mislim se...kada sjednem u bus ima da zaspim. A ha...kada je napokon prošao taj gluhi sat vremena....sjeo ja u bus....ali...oci full otvorene, nema spavanja. Fuck....i, tako do Pule. Ona me sacekala, dofurala doma, pozdravio pasica....brzo se istusirao...pojavljao se svima kojih sam se sjetio....prebacio na sabor i...zaspao.

Evo me, sada pisem...da, dragi ljudi...nemam vise motor............

Read 8226 times Last modified on Saturday, 25 January 2014 08:48

Leave a comment