Saturday, 14 June 2014 14:35

Povorka ponosa.....

Rate this item
(2 votes)

...i nemam nekoga posla..tu sjedim, toplo mi je, po faceboketu i ostali portalima pratim zbivanje, naravno..uz svu mogucu podrsku...volio bi da sam tamo...i, to me dovodi do malo dubljeg razmisljanja..ili.....

Odakle toliko zlobe medju nama ljudima, jednostavno..meni neshvatljivo. Ponekad (slazem se, naivno i djecje) pomislim kako jako malo truda fali da svi ljudi na svijetu budu jedna velika vesela zajednica. Ako malo zastanete...zapitate se...bi li to bilo moguce. Naravno da bi, bez problema kada nebi postojale sve lose ljudske osobine...da ih sada ne nabrajam..ima ih..da, ima ih i previse.

Pa se onda sjetim male bebe, tek rodjene(imao sam nevjerojatnu srecu prisustvovati porodima mojih princeza)...pa, to djete je tako divno, nevino, dobro i drago. Kako je postalo jedno od nas? lako...ulozili smo puno truda da tu cistocu i cistu ljubav unistimo. To mi ljudi zelimo? Odgajati bezobrazne zloceste nadrkance koji samo zele novi telefon, novi auto i, nemam pojma...nove naocale? Ja to ne mogu prihvatiti..i, kako vrijeme ide...ja sam sve sigurniji i sigurniji da jednostavno ne spadam na ovaj svijet. Znao sam sa djecom dok su bile male sjediti ispred tratincice i cekati da procvate...uzivati u svakom...jednostavno..a, tako velikom trenutku.....Danas ljudi skupa za stolom komuniciraju putem Sms-a, vibera ili wasapa....ne, nemam nista protiv tehnologije...ali, neka ona bude u sluzbi nama...a ne mi njoj. I, nitko ovo nece citati,niti to ocekujem, nekako, ovdje sam na poslu...malo me hvata tuga...neki osjecaj gubljenja...imam li se za nesto cvrsto uhvatiti. Imam...familija svakako...ali....neznam se nositi sa zlocom, pokvarenoscu, egoizmom...i, nije da ja sudim i kazujem da je lose ili dobro....kazem samo da se sa time neznam nositi. Bezbroj sam puta pozelio biti na trenutak samo u necijoj glavi da pokusam uhvatiti tok misli..ono, da razumijem. Ok, mozda sam i glup..ali, puno, puno previse stvari ne razumijem i ne mogu shvatiti...i, kao sto sam prije rekao...sve mi je teze i teze na takav nacin ici naprijed. Da, dio toga je i bolest...koju uz pomoc predrage(da ne dodajem sve ostale komplimente) doktorice uspjesno pobjedjujem...ali, uvijek i stalno postoji strah da ne potonem opet. Necu, imam zasto se boriti...ali, ponekad se osjecam da uvijek i stalno gubim...tesko je to. Volim nasmijati, volim vidjeti vesele ljude oko sebe....kako ja mogu biti sretan ako su ljudi oko mene zalosni? Ja to ne uspijevam....jbg, ne uspijevam mnogo toga...hocu li se nauciti? sumnjam...hocu li i dalje imati snage boriti se? jako se nadam. Jbg...napisao sam svasta i nista..ali, kako sam veliki  agnostik...ovo smatram kao ispovjed samome sebi....jos uvijek imam jako jako teskih momenata...ali, vise me ne plase kao godinama unazad. Jednostavno...bah, kao naivna misica, zelim mir u svijetu i, zelim da se ljudi medjusobno postuju i vole.....zelim (posebno na danasnji dan) da gay parovi mogu ozakoniti svoju vezu i imati ista identicna pravo kao ja i ti! Jebenti...u 21. stoljecu...trebalo bi biti smijesno samo tako nesto pomisliti...a, kamo li...potreba za tako nesto se boriti...mi smo ljudi najveca stoka...i, siguran sam da ce nas ovaj planet samo odjednom stresti sa sebe kao sto pas strese buhe sa sebe. zeki i cure....obozavam vas.

 

Read 6709 times

Leave a comment