Monday, 18 August 2014 13:49

I tako.....

Rate this item
(0 votes)

...i tako, mislim da je doslo vrijeme bas pateticnog posta. Uvijek sam bio na granici, ovaj cu je puta preci...prepustiti se, unaprijed upozoravam citatelje ako nastave citati...biti ce pateticno do povracanja :)

Da, bio sam jako bolestan, izgubio sam sebe, izgubio samopostovanje i, imao osjecaj da sam zadnji drek. Bjezao sam i skrivao se od dragih prijatelje koji me nikada nisu ostavili (hvala im), gubio sam se i bio jako tezak svojoj obitelji.....jednostavno, reklo bi se...izgubio sam se na putu. Mislio sam da mi nema pomoci u jednom momentu. Potrazio pomoc i dobio je. S vremenom sam polako poceo dolaziti sebi(proces jos uvijek traje)...ponovno sam se naucio smijati, ponovno sam se naucio osmjehom prolaziti kroz dan. Sada sam jako jako blizu onom posronji koji sam davno davno bio. Naucio sam se ponovno da sam dobar covjek (zvuci napuhano? mozda...ali ja znam da je tako), pomazu mi bliske osobe..kojih imam jako jako puno (svima hvala) i...pomazu ljudi s kojima se iznova zblizujem....i njima, puno puno hvala. Upravo takva jedna mala gesta danas me je natjerala sve ovo izbaciti iz sebe. Jednostavno..opet sam sretan covjek...i, jasno to znam prepoznati(to je moja najveca pobjeda!)....znam prepoznati i u tome uzivati..i, najmanje krasne geste koje svakodnevno dozivljavam. Sakodnevno ponovno otkrivam staroga sebe...svakodnevno uspijevam u sebi prepoznati nesto novo-staro...i, ta me cinjenica beskrajno veseli.

Beskrajno sam sretan....i, beskrajno zahvaljujem svim dobrim ljudima koji su mi bili blizu....beskrajno zahvaljujem dragim mi ljudima koji me opet prepoznaju, koji me nanovo upoznaju i pruzaju mi svoje povjerenje. Nista, nista mi vise ne treba....volim vidjeti ljudski osmjeh...i, sve cu napraviti da ga izmamim...sada to radim sa lakocom, godinama unazad trosio sam se beskrajno i fizicki i psihicki. Obitelj i dragi ljudi oko mene beskrajno su mi pomogli, dobri ljudi mi svakodnevno pomazu. Naravno, imam egzistencijalnih problema...tko ih danas nema? ali...bliskost dobrih ljudi koji me svakodnevno vesele je neprocijenjiva. Sve napisano...ponekad bi vristao na sav glas....ponekad bi ispisivao HVALA na nebu...volio bi da svi znate koliko mi Vasa bliskost znaci...puno...puno...puno i jos puno vise.

Nitko ne cita posronju...ali, umjesto da pisem po nebu, pisem ovdje..i, osjecam se da sam svima Vama dragim ljudima sve sapnuo ono sto mi je na dusi......ima Vas puno...o da, ima Vas jako jako puno..a, ja Vas, svakog ponaosob jako jako volim..i, zahvaljujem Vam.

Read 18403 times

1 comment

  • Comment Link hail damage on roof Buford Wednesday, 21 January 2015 00:49 posted by hail damage on roof Buford

    Hello there! This article couldn't be written much better! Looking through this article reminds me of my previous roommate!

    He constantly kept talking about this. I am going to send this post to him.
    Fairly certain he'll have a very good read. I appreciate you
    for sharing!

Leave a comment