Bilo mi je cudno, pa sam sjeo na tren sa njima...kazu, povecane su im penzije...te, kada poplacaju racune....ostaje im za popiti kavu i uzivati u zasluzenoj penziji. Bilo mi je drago zbog njih...jos sam na tren zastao uzivajuci u pogledu na njihova opustena i vesela lica. Krenuo sam dalje...i, kako sam se priblizio Uljaniku...odusevilo me ono sto sam cuo....5000 glasova veselih radnika uglas je pjevalo da nam zivi zivi rad. Preko ograde...u zurbi, popricao sam sa jednim nasmijanim radnikom...kaze, naravno da smo veseli...imamo prosjecnu placu 7 000Kn...pjevamo jer imamo posla....sretni smo. Nastavio sam dalje te stigao do trga....i, na moje cudjenje...tamo je stajao Bambi koji je djeci djelio cokolade....cokolade jer vec su sva djeca dobila besplatne knjige i abonamente za autobuse. Dijelio je cokolade i, sa zanimanjem slusao upite ljudi te biljezio....rijesavao je jedan po jedan problem...zajedno sa svojim procelnicima koji su radili kao volonteri..a, sva svoja primanja uplacivali u dom za nezbrinutu djecu. Nastavio sam setnju prvomajskom...gdje su, svima poznati...pulski dileri dilali...ali, na moje cudjenje...ne drogu...dilali su knjige. Bilo je nevjerojatno...i, sa zadovoljstvom sam uzeo svoju dozu Dostojevskog. Prolazeci pored skola...nije se cuo nikakav zamor...djeca su postovala nastavnike...i, veselila se novim znanjima.....po kraju nastave (jer, bilo je jako puno skola...i, sva su djeca isli samo ujutro u skolu!) Giardini su bili prepuno nasmijane djece...recimo to..omladine koja su se u veselom zajednickom druzenju zabavljala satima.......U skolama nije bilo vjeronauka...vracen je gdje mu je mjesto...u crkve. Kada smo vec kod crkvi...prolazeci ispred Sv. Antona u tijeku su bila dva vjencanja....mnostvo ljudi...a, dva zaljubljena para cekali su raci svoje sudbonosno da. Zelio sam ih upoznati....prvi je par bi dean i Boris....dok je drugi par bio Ana i Suzana...prekrasno, bio sam beskrajno sretan radi njih.
Cestom su prolazili Golfovi sa otvorenim prozorima.....i, iz njih se cula muzika....bili su to uglavnom Pink Floyd...Zappa.....cudio sam se...ali, mladi su ponovno slusali muziku! Ceste su bile uredjene...nije bilo rupa i glupavih krpanja asfalta. Naisao sam na postavljanje instalacija...iskope....arheolozi nisu smetali, poslikali bi...i, veselo otisli obradjivati i arhivirati svoje slike...i, nevjerojatno...jednim su kopanjem postavljani kablovi telekomunikacija, plin, voda i struja....svi su radnici veselo i nasmijano radili u zajednistvu. Djelatnici Pulaparkinga.....veselo su i nasmijeseno setali...ispod brisaca parkiranih autiju ostavljali su poruke...veseo i sretan dan Vam zelimo. Uljanikove dizalice....besplatno su svijetlile pod prekrasnim suncem....nije ni lipa potrosena u njihovo osvjetljavanje. Krenuo sam zaobilaznicom....asfalt je bio super.....zacudio sam se kada sam ispred PetCentra vidio policiju kako daje znakove ljudima da ubrzaju...ignorirajuci glupavi znak ogranicenja na 30Km/h....hrabrili su ih i davali im do znanja da sigurno mogu i brze tuda proci. Nastavio sam setnju...i, kruzni tokovi....kruzni tokovi izgledali su kao kruzni tokovi....te, po pricanju ljudi...zakljucio sam da su napravljeni u samo jednu noc...za sitnih 10 000 Kn...sto mi je nekako i imalo smisla. Nastavio sam setnju dalje....cijela je zaobilaznica mirisala na cvijece....bila je prekrasna....dosavsi do kraja....iznad Delfina vidio sam prekrasno uredjeni park i, jako jako puno mama sa svojom djecicom kako se igraju u parku. Zastao sam i osluskivao.......na porodjajnom su dobivale punu placu....i, bezbrizno su se mogle posvetiti odgoju i veselom odrastanju svoje djecice.....Nastavio sam setnju.....prosao pored Valkana....viorila je zastava o cistoci podmorja, veliki je mol bio napravljen na nacin da su ljudi njime mogli hodati...u sumici su bili postavljeni wc-i, sve je nekako blistalo.....Iz obliznje sumice nije dopirao smrad kanalizacije...bilo je lijepo...prelijepo. Nastavio sam dalje...stigao do Stoje....kupaliste je blistalo pod suncevim zrakama....kupaliste je bilo obnovljeno...vrata svlacionica su blistala...svaka u svojoj boji.....oko kampa nije bila ograda..i, bio sam slobodan prosetati poluotokom....mojim poluotokom bez da me netko drka na ulazu...prelijepo. Nastavio sam dalje....dosavsi do Muzila...nisu postojale ograde...na ulazu su djelatnici Herculanee dijelili kartu podrucja...koje je bilo ispunjeno sadrzajima...setnicama, bio je i tamo i gradski bazen...veliki, cisti..pravi...i, naravno...nije se naplacivao ulaz. Setnice su bile prirodne...prekrasne, pogled koji se pruzao prema gradu bio je prekrasan. Zrak je bio ispunjen kisikom kojeg su neprestance proizvodili borovi.....
Kreno sam dalje.....te na bulevaru naisao na policiju koja je zaustavljala automobile. U pravilu...kaznjavali su one u velikim autima...BMW-ima, Cayenima i marcedesima...ostalim su gradjanima dijelili zagrljaje podrske obecavajuci im da ce sve biti u redu....da je sve pod kontrolom.
Nitko nije kopao po kontejnerima...a, kontejneri su po cijelom gradu bili obojani u razlicite boje te su bili pripremljeni za direncirano skupljanje otpada. Svi su se gradjani toga i pridrzavali. Kastijun je bio moderno odlagaliste sa preradom diferencijalno prikupljenog otpada te je bila i najmodernija spalionica otpada kojom se grijao najveci dio grada.
Grad je ispunjen plakatima koji najavljuju rock! koncerte lokalnih bendova....gitarijade kao i nekada....Rojc je u stvari centar grada.......mladi su veseli i nasmijani...urbani!
Bolnica je bila nova, prekrasna...a, na svakom su odjelu bili nasmijane sestre i doktori,,,,,,,
Probudio sam se...i, jos pod dojmom sna...oprao lice i zube, obukao se i krenuo vespom na posao. Fuck....asfalt je bio za kurac, zaobilaznica je i dalje izgledala jadno a, jebeni i prekupi kruzni tokovi licili su na nesto najsmijesnije(najzalosnije) na svijetu. Smece....polako sam morao voziti jer asfalt je zadnje kategorije pazeci da ne proklizim......oko kontejnera i dalje su se skupljali penzioneri i skupljali plasticne boce.....ljudi su bili namrsteni...sa pogledom prema dole......jurili na neplacene poslove.....i, na zalost....vratio sam se u stvarnost.....