Monday, 22 December 2014 19:15

Brada?? da, brada i prica o bradi......

Rate this item
(0 votes)

.....da, brada :) Imam je.....vec je neko vrijeme je imam.....nemam je namjeru brijati...barem ne jos neko vrijeme. Ona nije tu samo tako....nastalaje je unutrasnjom pobunom...zeljom za velikim unutrasnjim promjenama kojima bi si spasio zivot....ispala je vanjska slika moje unutrasnje pobune.

Nastala je i kao znak (samo meni znan)...kao znak slobode, totalne neformalnosti za kojom u stvari...osjecam, tezim cijeli zivot. Tu je...kao vanjska manifestacija velikih unutrasnjih promjena, velikih, ogromnih......ti je uz jos dvije, smijesne i manje primjetne sitnice...koje opet, meni jako puno znace. Ne nosim kais na hlacama....i, padaju mi da...i, svaki puta kada ih osjetim na pola guzice izmami mi osmjeh.......i ne, ne nosim vise sat. Smijesno? Je, i meni je smijesno...ali, pruza neizmjerno zadovoljstvo i neku unutarnju mirnocu. Brada je definitivno najuocljivija.....iako je ja postajem u potpunosti nesvjestan. Zaboravim da je imam......a, kada se ponovno osvjestim sa bradom..opet mi izmami osmjeh. Izgledam neuredno??.....smijesno?? ruzno?? staro??? neka mi bude dozvoljeno na sav glas viknuti.....boli me kurac! Naravno, naravno da bi i ja...kao i pretpostavljam svi drugi....naravno da bi se i ja volio svidjeti ljudima.....iako, u toj beskonacnoj neformalnosti....mislim si...ako ce me netko po bradi suditi...e, pa bas se njemu i ne trebam svidjeti...i da, bas me boli kurac radi toga. Netko tko si dozvoli da me moja brada definira...a, nije u stanju pogledati oci, njihovu dubinu....nije u stanju osjetiti dusu......pa da....ponavljam...boli me kurac :) Ako nekoga ta brada nasmije...meni je neizmjerno drago..na kraju krajeva, dozvoljava mi i uvijek je tu da se bas na nju uhvatim i nasalim na svoj racun. Naravno..ima puno stvari s kojima se volim nasaliti...na vlastiti racun naravno...eto, sada imam jos jednu....bradu. Ponekad mi i Ona prigovori.....iako, ne, ne za ozbiljno.....znam da bi voljela da je obrijem.....ali, isto tako znam da joj je drago da sam sretan...a, sretan sam sa bradom...i, to ona zna. Cure navijaju za mene i moju bradu...i, to me dodatno veseli.....cure vole i ponose se...recimo to tako..'blesavim' tatom. Eto...bas mi pada na pamet jedna anegdotica.....kada mi je (ne sjecam se vise....da li Luisa ili Noemi)...u svom drugom razredu...ispred skole kada sam dosao po nju...rekla..onaku, full ponosna i pozitivna...znas tata...ti si najludji od svih tata tu u skoli. Nesto sto sam najljepse u zivotu cuo. Ima trenutaka, priznajem....kada se pomalo i posramim svoje brade...ima, recimo...pri ulasku u 'ordinaciju'...na sekundu me bude strah kakav dojam ostavljam zbog te brade...ali, samo na tren...jer, cim prica krene...to sam uvijek ja...bas onaj...istinski ja koji sa tom bradom nema veze....mislim, ona je tu..ali totalno nevazna. Bude mi neugodno na tren kada meni jako drage osobe to primjete...ali, isto samo na tren...jer, kasnije predjemo preko toga kao da nista nije bilo. Da, jbg...imam bradu...dugu, biti ce sve duza...do kada?? neznam...ali trenutno uzivam.....neformalan....uzivam u svakome trenutku....nebih volio da mi to nitko zamjeri...ali, ako i da...fuck! Od toga se lijecim.....zao mi je..ali, idemo dalje.....

 

 

Read 10820 times

Leave a comment