Saturday, 27 June 2015 09:25

Maturalna zabava...koja nije bila zabava

Rate this item
(2 votes)

Dakle...maturalna zabava(ples..ili kako god se to zvalo). Datum zbivanje 26.06.2015.....mjesto zbivanja Dom hrvatskih branitelja....vani. Meni je taj momenat preemotivan....to mi je momenat kada osjecam da je moja druga cura otisla od nas. Naravno...tako mora biti..i, dobro je da je tako...ali, neka mi bude dozvoljeno da zbog toga budem i pomalo(pun kurac!) zalostan.

 

Zeljka i Luisa su se spremile, ja sam doletio sa posla..istusirao se i uletio u u naprijed sa Noemi dogovorenom robom. Casual, nista formalno...bio je mali problem sa cipelama...jer je Noemi dozvolila da obucem patike(na zalost nije ostavila pisani trag) a Zeljka se jednostavno nije dala...niej htjela ni cuti. Lijepe cipele za pireve....uf, na njih nesmijem ni pomisliti..odmah me muka hvala. Na kraju kompromis....nekakve poluzimske cipele...ali, mislim si..jbg...barem me nece stiskati. Dok se vozimo prema tamo...stisce me u grlu i lagano suze naviru...kao i obicno, Zeljka je prevazna u toj ulozi...ona je navigator, jako slabo znam voziti po Puli. Na jednom kruznom toku kasni sa opomenom....ali smo ben refali..... Uf, u grlu me sve vise i vise gusi i tesko disem....uspijevamo se parkirati....i, krecemo prema domu. Luisa vidi da tesko disem i prima me pod ruku..lakse mi je..i, ponosan sam na nju..jako ponosan. Ulazimo...sve lijepo, oko nes uredjene i nasminkane cure, mladi decki u kravatama...fora, lijepo....docekuju nas cure iz skole koje su zavrsile 3-ci razred......vode nas do stola. Noemi je prekrasna (ma znam.....roditeljima su djeca uvijek prekrasna! Jbg...to je tako)....Vesna i Sergio su nas dosli doma vidjeti....Noemi je dobila prekrasan buket....to su prijatelji koji pune srce....Alma nas je dosla vidjeti 'preko zice'. Upoznajem se s roditeljima najbolje Noemine prijateljice...znam, nisam jos imao prilike upoznati ih.....koji sjede sa nama za stolom. Krece defile....polako se spustaju stepenicama....djeca, mali ljudi...ljudi....vidi se uzbudjenost i nesnalazenje. Tako je..i tako valjda mora biti. Svi se guraju...zele slikati..mi srecom imamo Luisu koja to profesionalno obavlja. Noemi i njezin pratioc Valentin...meni su najljepsi...naravno. U defileu primjecujem, u nekoliko navrata....decka sa po dvije cure...bo, nisam puno o tome razmisljao....valjda ima puno vise cura(ako netko cita.....zapamtiti ovo...biti ce jako vazno kasnije)....i tako po redu, par za parom...lijepo, nasmijani, pomalo ozbiljni....decki zategnuti, vidi se, stezu ih te kravate...cure pomalo nesigurne na visokim petama..ali, valjda tako mora biti :)

Primjecujem, Noemi se jos jednom spusta stepenicama sa drugim pratiocem...priznajem, primjetio sam to..mislim, kako su oni sa po dvije cure.....a, decko ostao sam.....ali, ok...opet si mislim...valjda tako mora biti. Po zahvalama, krece valcer, i to je obicaj...tate sa kcerkama, mame sa sinovima...i, tu prvi sok. Dok se oboje mucimo plesati taj valcer...pitam Noemi zasto se je ona spustala 2 puta...i, prica mi...decko kojeg je drugi puta pratila je deklarirani gay(RESPECT!) i, nitko iz skole nije zelio sa njime?????? Ne mogu vjerovati??? pa, kako mi to nisi nikada prije spomenula? Pitam Noemi....govori da ni sama nezna........spominje da cijelu godinu sa njime nitko u skoli ni ne prica...ne mogu vjerovati...prva mi je pomisao..idem od stola do stola svakom od roditelja lupiti samar.....u soku sam, totalnom soku i ne mogu doci sebi. Napominjem...datum zbivanja, 26.06.2015, Pula...sjedam za stol i prepricavam pricu drugim roditeljima s kojima dijelim stol..i oni, ne mogu doci sebi. Iskreno..uzasnut sam....bas uzasnut. No dobro..vecer pocinje polako teci svojim tokom..i, pocinjem primjecivati muziku, hm...muziku?? uglavnom.....malo je preglasna....ne moze se pricati....i, cujem, prepoznajem, Zdravko Colic???? (zapamtiti...samo jednu, bas sam tu jednu uspio prepoznati), salimo se kako...decko ima potencijala.i..kako mu je zagarantirana uspjesna buducnost...funny shit. Vecer ide...Noemi nas upoznaje sa svojim deckom(svatko tko je tata znati ce sto to znaci...uf.....) ali, muzika...nevjerojatno..glasna i neznam kako bi je drugacije opisao. Narucujemo veceru...muzika i dalje...neznam opisati....nemam rijeci... sa nama sjeda jedna od profesorica i da, kaze....sramotno je za 2015, Pulu grad rock'n'roll-a, punka...urbane muzike da....slazem se, sjecam se kako je na toj bini sviralo Atomsko skloniste..i, kako je na kraju koncerta pokojni Sergio odnesen u ambulantna kola...jezim se. Muzika u tom momentu zaista pocinje biti jedino sto cujem..a, u stvari je...jedino sto ne zelim cuti. Negdje oko ponoci...Luisa se dize(sunce moje) i odlazi do 'DJ-a'...smijem se...ali, i ponosan....pa mala je postala prava velika zena. Vidim ih na bini....gestikulira i mase rukama...smijesno mi je..i, istovremeno sam ponosan.... Vraca se prema stolu..i, taman zavrsava prethodna pjesma...nadam se da je nesto uspijela ispregovarati..jok, krece Severina(ne sti ula ual lalalala)....gotovo je, ja vise ne mogu izdrzati. Luisa kaze da DJ tvrdi da ima odabranu play listu...wtf??? Dizemo se....na odlasku koristim priliku pozdraviti svoje bivse profesore....sretan sam, jer iako dobro kamufliran iza te smijesne (to je cilj!) brade...prepoznaju me.......Na izlasku nas, pretpostavljam, profesionalni fotograf slika mene sa mojim...a da, zenama. Luisa je zivcana jer to radi Nikonom :) ona je zadrti Canonas :).......Noemi ostaje....da, nije ni ona vesela..kaze ...dogovor je da se ide u Pietas...meni to nista ne znaci pa je pitam sto ne valja..tata...pa tamo pustaju cajke...fuck! Mislim si...fuck! Fuck!

Na trgu ispred Mosa Pijade, sjedamo ponovno sa roditeljima sa kojima smo dijelili stol...sada se vec lakse dise, ispijamo crnu biru....u miru...i, idemo doma na spavanje.

Nekakav zakljucak?? nemam ga, u stvati i imam...ali ne zelim o tome jer vjerujem da bi se razvuklo u nedogled. Ja sam beskrajno ponosan na svoju djecu, ponosim se time kako sam ih odgojio i kako su narasle.....svi su roditelji ponosni na svoju djecu...ne sumnjam...evo, ja koristim priliku...ja sam na svoju..jako jako ponosan i...ako i ne postoji to...beskonacno ih volim!

 

 

Read 1569 times

Leave a comment