Friday, 22 July 2016 09:33

Da..i tako..bas i tako...samo dalje......

Rate this item
(0 votes)

Da, bas tako..i dalje...prolaze mi dani, ponestaje mi energije....ponovno grozan osjecaj kao da gubim tlo pod nogama. Svim silama jednostavno zelim da mi bude dobro...nije dovoljno. Prelako je dijeliti savjete, znam..u najboljoj namjeri....ali, samo pozitivne misli....usudim se i ja isto savjetovati..ali, u iskrenoj nadi da savjetovana osoba zaista ima energije i da ce u tome uspijeti. Ja ne...ja ne uspijevam.....

Mozda je to i neko..samosazaljenje, zaista nemam pojma..ali, beskrajno sam umoran. Ne znam vise...mozda sebi trazim olakotne okolnosti..ali, zaredalo se...bas se zaredalo puno negativnih stvari, jedna za drugom. Vjerujem da bi se...bilo tko drugi znao nositi sa time, ja ne uspijevam, sve mi je teze i teze. A, ne tako davno...mislio sam da sam ozdravio. Svakodnevno preispitivanje...ali, doslovno svake rijeci, pokreta...pa cak i misli...jebeno je tesko....i, kaoticno...i, definitivno crpi energiju. A, postajem star, unutra i izvana.... Podsjeca me na Top listu Nadrealista, mogu sjedecki...a, mogu i stojecki.....fuck! kako sam se tada tome smijao...sada bi najradije plakao. Tesko je i iscrpljujuce u glavi se stalno propitivati...trebam li sjesti...trebam li ustati. I, ljut..jako jako ljut na sebe...mislio sam...bravo posronja, iscupao si se...sada rastemo, svaki dan samo sve vise i vise rastemo..kad ono..kurac, nekoliko se dogadjaja zareda...i, break down. Smijesno zar ne posronja moj?? bas smijesno.....ako se odmaknes, takve se stvari desavaju, ne samo tebi...takve su stvari sastavni dio zivota, zar ne posronja moj?? budalo jedna, odavno to znas. Svakoga dana zivjeti sa uvjerenjem da sve sto radis nije dovoljno dobro...da je sve krivo....nije lako. Imam beskrajnu srecu da me moje cure podrzavaju.....i, to mi je....to mi beskrajno puno znaci. Puno, jako jako puno mi znace i...puno njih, redom dobri i dragi ljudi koji mi dodju....pa uspijem misli skrenuti posvetivsi njima paznju, iako...i to mi nekada predstavlja problem. Nekada mi je to bilo nepremostivi problem...bjezao sam.....pa sam onda..ponovno recimo to tako..uzivao u drustvu dragih mi ljudi...i danas to zelim...jako jako to zelim, no, ponovno se desava da mi unosi nemir.....fuck! I, svatko ima uvijek dobronamjeran savjet....i najvecu i iskrenu zelju za pomoci..ponekad pomislim, nema mi pomoci. Mozda je i pogresno....usporedjujem se sa posronjom prije...nije meni ni do godina, fizickog izgleda....to..to mi je full nevazno..ali, sjetim se tog mladica, mirnog i nasmijanog... Oduvijek nosim neke crte karaktera sa sobom, mislim da se to godinama ni okolnostima ne moze promjeniti. Ali...definitivno mi se gadno pobrkala percepcija samoga sebe...percepcija rijeci i odnosa ljudi prema meni. I ..ne, nemam neugodnih iskustava...zaista nemam(osim onoga...sto me..izgleda gadno obiljezilo)...ali, trzam se...nesiguran i preplasen. Sve to iziskuje nevjerojatnu i fizicku energiju..a, ja je nemam, pocinjem osjecati tezinu, umor......umor koji se zbraja na tu neku...duboku, duboku i tesku tugu koju godinama nosim duboko u sebi.....postaje neizdrzivo. Ponekad...ponekad mislim da se sva tuga svijeta slijeva...ravno u mene...negdje, duboko duboko u mene....postaje neizdrzivo. Konstantno se moram koncentrirati na nesto kako se...bojim se, nebi totalno pogubio. Znam...tamo, tamo sam sebe...kroz sve te godine izgubio....jako..jako bi se volio ponovno sresti...negdje...imati sansu sam sa sobom popricati..jer, na racionalnoj razini...sve je meni jasno, volio bi imati priliku i sada se sresti sa samim sobom od prije 15-ak godina....tek toliko da si opalim 2 samara..i, objasnim neke stvari. Biti sam...ponekad godi, ponekad me plasi...ne zelim da se bas ugodno osjecam kada sam sam....istovremeno, volio bi da sam u momentima samoce i introspekcije...nasmijan...a, ja se toga uzasavam...i, nije zajebancija...vise puta kazem sebi...posronja moj, zamisli da se uspijes pronaci..i, nadjes nekog posronju koji bas ono...dela schifo....fuck. Blizi se i rodjendan....jos je to samo par dana...to definitivno ne pomaze, jednostavno nisam spreman primiti paznje...i..neznam ni sam....iako, beskrajno to cijenim. Glupav...totalno glupav osjecaj, volio bi ponekad samo prespavati taj dan...kao i jos prekonekoliko takvih...slicnih dana. Pisem, rijeci same izlaze, pokusavam sebi nesto objasniti...naravno da ne uspijevam...glup si...posronja moj, dosao si glup....grd i star.....a, sve to nebi bio problem.....naprotiv, nemam ja sa time problema...samo bi..uf, jako...jako jako jako bi volio biti sretan, nasmijan..onako, duboko i iskreno..ispunjen srecom....ona sreca..isto tako nedefinirana (a za koju imam sve predispozicije...sve uslove, uvjete..parametre,......nazovimo ih i imenima...Noemi, Luisa i Ona)..koja te....cini da kada hodas...da imas osjecaj.....imas onaj divan osjecaj olaksanja...bas..kao da pod ni ne dodirujes.......

doci ce i taj da, znam da hoce, znam da ga zasluzujem......doci ce, i...da, posronja...raditi ces na sebi, radi na sebi.....uz tebe i One sve skupa ce biti vesele i sretne....jer, za srecu..uf, za srecu je potrebno tako malo......ma daaaaaaaaaa...tako malo mira...mira sa samim sobom......i, pjevati cu tada...makar gol na sred grada....

doći će i mojih pet minuta
slavit ćemo tada cijelu noć
možda u baru preko puta
ti za cugu imaš nos

Read 1016 times Last modified on Friday, 22 July 2016 14:28

Leave a comment