Thursday, 20 October 2016 07:44

Tesko je......

Rate this item
(0 votes)

...da, tesko je, svakoga dana biti dobro, jako je tesko. Vec godinama zelim da mi bude dobro, vec godinama, puno puno godina za sobom vucem tu ogromnu tugu koje se zelim rijesiti po svaku cijenu. I znam ja uzrok te tuge, mozda bi bilo bolje da je to osjecaj ljutnje, vjerujem da bi ga se lakse rijesio...ali, tuga...tuga je gotovo neizdrziva. Skupljala se u meni godinama, uz gomilanje tuge...svakog sam dana gubio polako i svako samopouzdanje i sbako samopostovanje. Kao takav...tesko je funkcionirati u drustvu, svaki je socijalni kontakt prokljeto tezak.....truditi se biti nasmijan, dok ti u grlu zapinje..a, osjecas kako se oci pune suzama. Osjecam jedino ljutnju prema samome sebi...i da, sam sebe krivim da sam si sve to dozvolio...no, natrag se ne moze...onog delbia kojeg sam ja poznavao...njega vec odavno nema. Lijekovi definitivno pomazu...i, naravno da sam se i ja naslusao prica...daj odjebi ljekove...daj...samo se trujes....ako si sam ne pomognes nitko ti nece pomoci. E..pa ja sam dosao do tocke gdje si sam ne mogu pomoci....pokvario sam se...izgubio sam sebe, delbi je nestao...

Umoran sam, umoran sam...jako jako umoran. Svakodnevno 'glumljenje' delbia kojeg odavno nema....zaista iziskuje i fizicku snagu...teko je to, jako jako tesko. na kraju krajeva...imam i neke godine, umoran sam, reklo bi se...shrvan umorom. Nakon...evo vec...3-4 godine lijecenja, tesko mi je tocno reci, zaista sam umoran...i, svakoga se dana probudim sa zeljom da bude bolji, nasmijaniji od onog prijasnjeg.....ali, jos se to nije desilo...svako je dan sve tezi i tezi. U biti, to je jedna sinusoida..ali, imam osjecaj da je ta sinusoida ponovno pocela ici za dole. Ja jednostavno vise nemam snage....uz svijet koji me okruzuje, iako uz sebe imam puno, jako puno prekrasnih ljudi...a, ja se stalno pitam, cime sam samo to zasluzio, ja jednostavno nemam snage ici naprijed, jednostavno nemam snage. Jedino, jedino sto me jos drzi su moje dvije prekrasne cure....ali, kada se i njih sjetim, odmah suze na oci...na zalost, nanio sam i njima puno problema u odrastanju....ne svojom voljom, i, uvijek i samo sam im dobro zelio...nego, odrastati uz mene...koji sam iz dana u dan tonuo....uf, uzasno..i, za to im se nikada necu moci ispricati. Evo, jedino mi je stalo da te dvije...ali zaista, prekrasne cure....pomognem koliko god mogu...da zavrse fakultete...samo mi je to ostalo..ali, bas samo to....da im to nekako(iako ni sam neznam kako) pomognem..omogucim...i, majke mi..pustiti cu se da umrem.....Nemam vise snage...majke mi....samo da mi cure nekako uspiju zavrsiti fakultete..i, majke mi..pustiti cu se da krepam...neznam, prestati cu jesti..piti..i disati...meni je sve skupa...svijet u kojem zivimo...postao jednostavno neizdrzi. Imam, imam i prekrasnu zenu, beskrajno dobru i dragu.....vjerujem da je i ona zasluzila bolje...puno puno bolje....ja znam da sam smece...i, znam da sam govno.......Postao sam to vremenom, nisam takav bio, niti zelim takav biti...ali, sve su mi uzeli, uzeli su mi covjeka koji sam bio...ostala je prazna ljustura, ostao je mali..mali mali covjeculjak koji sjedi na dnu bačve...i odatle gleda svijet.....ne mogu, ne uspijevam se iz te jebene bacve izvuci, jednostavno ne uspijevam! FUCK!

Read 921 times

Leave a comment