Thursday, 29 June 2017 07:28

To je to......

Rate this item
(0 votes)

To je to....mislim da sam do kraja dosao...to je to. Jucer je bio...meni jako 'snazan' dan, udarac jaki...neznam ni sam opisati. Cijelu noc nisam spavao...nista novo, no ovaj puta sa i te kako konkretnim mislima. Priznao sam meni jako vaznoj osobi da sam...da imam osjecaj da sam dosao do kraja. Prepao me je strasno odgovor, jer da...rekla je da se s time slaze, vjerojatno sam si sam dozvolio da me...nazovimo to tako...umor savlada.

Gotovo je, izgubio sam se, izgubio sam i u borbi da se vratim...potonuo na dno. Ja sam toga svjestan...i, ne zalim se, sebi definitivno vec odavno nisam nimalo vazan, bitan. Znam i svjestan sam toga...nista, nula...totalna nula....mozda i pune glave znanja, iskustva, saznanja...no, nista od toga mi vise nije vazno. U biti i je, smijesno i u velikoj suprotnosti..mozda zato i zbog skupljenog znanja, uvjerenja....istovremeno sam miran. Osjecaj da smetam postaje gotovo neizdrziv, osjecaj...ma i cinjenica da sam svojoj obitelji u stvari samo mrtvi teret, ogroman teret koji su oni....vec samim mojim prisustvom...prisiljeni vuci za sobom ispunjava me beskrajnom tugom. I svaki dan i u svakom momentu pronalazim se u situacijama u kojima imam nevjerojatno jaki osjecaj da mi tu jednostavno nije mjesto...jednostavno sam visak...nepotreban i nevazan. I da, ne zalim se...samo konstatiram...sam sam si to 'sredio'. Nije tvrdnja...nije hvala...vidim i osjecam ljude....drugacije, duboko osjecam...puno je ljudi tuzno, prekrasni ljudi koji u sebi nose strahove.....sve to, jako..jako jako duboko dozivljavam i tesko se s time nosim. Djeca....ona koju su mi najvaznija i jedino na svijetu sto imam...odrasle su u prekrasne osobe, neznam...mogu biti ponosan na njih...naravno, radio sam i greske...kajem se jako zbog njih, uvijek je to bilo samo i iskljucivo u najboljoj namjeri....nisam zelio nista lose, nisam mislio nista lose...tesko se je i sa time nositi, tesko je pogledati u njihove oci....njihove...one koje mi sve znace...one koje su sve promijenile kada su cudom dosle na svijet, tesko je pogledati u njihove oci i pronaci...zamjeranje. ne znam, volio bi misliti da nisam to zasluzio..ali, ne sumnjam u njihovu procjenu....vjerojatno i jesam. Sve sto radim je da skupljam svu tugu svijeta u sebi, ne znam se nositi sa nepravdom, lazima(ima i nekih koje bi opravdao)...neznam se s tugom nositi..a, ona mi je jedina stala. Ponekad mi nedostaje ljutnja...da, volio bi nekada naljutiti se, odavno sam i to prestao...samo budem tuzniji, sve tuzniji i tuzniji. Sve skupa je to nekako zbrckano....sve mi je jasno...a, opet, jednostavno nista od toga jednostavno ne mogu shvatiti. Trazim, trazim nesto lijepo, pozitivno...nesto za sto bi se mogao uhvatiti...ali, jednostavno ne nalazim...ne nalazim. Jucerasnji me je razgovor toliko uzdrmao da jednostavno...moram odluciti. Smijem se...ulazem ogromnu fizicku energiju...jer, nemam bas razloga za osmjeh...ili mozda imam..a, ne znam ga prepoznati....Predao sam se i popustio pod tim umorom, umorom od svega.....Opterecuje me paznja koju dobijam, bojim se je....ne znam i ne mogu shvatiti cime sam to zasluzio...u tim trenucima zelim jednostavno nestati.....kad pomislim na svoje sve....osjecaj da smetam i samo radim stetu...jednostavno je neizdrziv. Jucerasnji me razgovor doslovno 'razbio'...to je to...dajem sebi ...da, dajem sebi 15-ak dana da razmislim, imam li snage prihvatiti se kao takvog, nevrijednog i niskoristi...imam li snage da iz beskrajne ljubavi koju osjecam prema njima nastavim, potisnem osjecaj da sam teret, mozda..nekako, na neki nacin uvjeriti se da sam im..ipak, mozda...neznam, na neki nacim..ipak mozda jos uvijek malo vrijedan...iako, realno....samo sam teret! Dajem si...evo, jos malo vremena da se prihvatim...ili da, ono o cemu vec dugo i intenzivno razmisljam....da, da jednostavno nestanem. bezobrazno i prokljeto sebicno...ali, nestanem samo s idejom da svima ostavim samo bolje vrijeme i svu srecu svijeta. Od sebe sam...odavno digao ruke.....mislim da je jucerasnji razgovor stavio...tu..bas tu..jebenu tocku na i.

Read 866 times

Leave a comment