Wednesday, 19 July 2017 07:24

Vamo - Tamo

Rate this item
(0 votes)

Vamo Tamo je u stvari, jedan presimpatican putokaz na koji smo naisli na Dinari, nevjerojatno simpatican, negdje visoko u planini, gdje doista nemas pojma kamo bi krenuo..i, onda naletis na takav putokaz, jednostavno prejako. Odrazava duh dobrih, iskrenih i nasmijanih ljudi.....Uz taj me znak vezu prekrasne uspomene.

Pisao sam o tome....necu si ponovno pisati, jednostavno..kada sam uspio 'progutati' cinjenicu da se puno, dobrih, prekrasnih ljudi potrudilo da mogu tamo otici...da, uzivao sam. Vamo- tamo mi je u stvari pitanje koje vec jako ..jako jako dugo vrtim u glavi. Vamo je obitelj, prekrasna...zajedno smo, i dok smo zajedno nista nije tesko. Bez veze..i ne zalim se na to!! financijski sjebani totalno...ali, imam prekrasnu suprugu na koju pada sve najteze..i, ona se hrabro s time nosi. Dvije..ni sam neznam kako bi rekao..u stvari, to su dvije prekrasne mlade zene. Prekrasne...od momenta kada su se rodile bile su mi..i jesu, jos uvijek sve na svijetu...ponosan, beskrajno sam ponosan na njih, vjerujem da se svi roditelji tako osjecaju....meni su one sve....ponosan. Vamo je i puno, puno prekrasnih ljudi koji su uz mene, koji me hrabre i pomazu...uvijek uz mene. Tamo? tamo je sranje...totalno sranje, tamo je ta jebena bačva...sa dna koje pokusavam skakati i vidjeti svijet....umorio sam se od skakanja. Tamo je mracno, tesko....tamo su najcrnije misli, tamo je prevladavajuca misao kako bi najbolje bilo da netko na tu jebenu bacvu samo zakuca...6, 7, 8, 9...10 čavli. Odavno bi se čavli zakucali...bojim se i strijepim, jedino o cemu razmisljam je da bi zvuk zabijanja tih cavli ostavio trag na curama...jedino se toga bojim. Postoji li nacin da se tiho, jako jako tiho zakucaju ti cavli...ne znam, jos ga trazim..... Tamo je taj jebeni osjecaj da jednostavno zelim nestati...ne kao otac, ne kao bjezanje od teske situacije....nego kao osjecaj da sam teret, mrtvi teret koji samo vuku za sobom. To me razara.....taj me osjecaj jednostavno razara i ne mogu ga se rijesiti....vidi se svakodnevno...i Ona se ljuti...a ja nemam, jednostavno nemam snage vani medju ljude, ne mogu. Nemam snage, jednostavno nemam sbage...iz nekog jebenog razloga prepoznajem ljude...vidim, osjecam....fuck da, vidim svjetlost....aure. Ljudi su uglavnom ispunjeni tugom...koja onda kod razlicitih ljudi generira razne boje, razne osjecaje. Osjecaj da smetam...ne samo svojima..nego cijelom svijetu je toliko tezak da ne mogu opisati rijecima. Nevjerojatno je...ali, ne...zaista ne bih zelio da nikada, pocevsi sada i bas ovog trenutka....nitko, nitko vise na svijetu niti pomisli na mene...jer, jednostavno toga nisam vrijedan. Kaze doktorica da sam sebi nanosim bol, nesvjesno...moguce, mozda sam i sve to zasluzio, drugo nista i nisam, i uvijek ostaje pitanje kako i zasto, ne zelim paznju, ne zelim da nitko na mene potrosi ni sekundu....jer toga nisam vrijedan. Nisam vrijedan nicega..i, iz tog se osjecaja ne mogu izvuci. Sramim se..i tesko mi bude..jer, uvijek to tumacim kao samilost...koju iskreno ne zelim, ne mogu, ne znam cime sam to zasluzo. I ne, nisam...i nikada necu patiti zbog neceg materijalnog...oduvijek sam prema tome osjecao..nema druge rijeci...nego bas gnusanje....ali, volio bi pomoci curama...Njoj, volio bi pomoci.

S druge strane, nije to ni vamo ni tamo....znam, tako zivim, od kada znam za sebe....uvijek, uvijek sam se trudio(glupava rijec jer meni to dolazi prirodno...spontano!) svakome pomoci, svakoga nasmijati. Puno, uf..jako puno puta sam dobio po nosu ali...samo bi se nasmijao..jbg, ako je nekome taj (simbolicni) udarac u nos ...donio veselje...ja sam uvijek bio jos sretniji od tog nekoga...jer, eto...samo sam jos jednu osobu ucinio sretnom. Danas je tesko...tesko nekoga uciniti sretnim...od mene to sve vise i vise zahtjeva napor..a, umoran sam, jako...jako jako sam umoran. Gdje se god okrenema....vidim samo nepravdu i tugu, frustriran jer promijeniti ne mogu..a, uvijek i svakom trenu..svakome...pa i bilo kome, nekome koga i samo sretnem..uvijek i svakome zelim samo srecu i veselje.

Čavle....idem traziti cavle.....nekakve tihe, jako jako tihe.....vrtim u glavi stihove....

'od kad umirem, bas kao na poklon nekom svom'

Read 133 times
More in this category: « Napisao bi....... Subota »

Leave a comment