Wednesday, 26 July 2017 08:34

Dan...kao i svaki drugi...ili?

Rate this item
(0 votes)

Dan, provjerio sam...srijeda je, trebao bi kao i svaki drugi. Nije...jbg, nije. Imam teskih, imam i jako, prokljeto teskih dana, ovo je svakako samo jos jedan u nizu..prokljeto teskih dana...ali, jbg...valjda tako treba biti.

I da, siguran sam da bi se bolje osjecao ...kao nekada, ohrabren od meni vazne osobe...siguran sam da bi trunku vise snage pronasao..ali, samo gluposti nastavljam raditi... Trebao bi...trebao bi zaista nestati....danas je..mozda i najbolji dan. Dan...kada bi se sve spojilo, rodjendan i...... Fora, na zalost..oni koji bi mozda pamtili...nebi trebali pamtiti 2 datuma, jedan bi bio sasvim dovoljan. Vec dugo, jako jako dugo ne volim svoje rodjendane. Uopce, vec jako jako dugo...ne volim te 'nametnute' praznike...nemam pojma, bozic..uskrs, novu godinu....rodjendan iznad svega. Zovem ih nametnuti..ma da, kako drugacije, ne osjecam ih svojima...Ocekuju se nasmijana lica....nekako svi veseli i nasmijani, meni to ne izgleda iskreno...mozda iz moje pozicije..ali, zaista mi ne izgleda iskreno. Rodjendan pogotovo....bojim se toga dana, evo...vec duze vrijeme strijepim...danas je dosao taj dan. Ne bih...iskreno nebih volio nitko da se sjeti, neznam ni kako reagirati a da mi netko cestita rodjendan. Neugodno mi je...jbt, opet nekoga opterecujem...samo pa i svojim postojanjem. Uzasan je to osjecaj...uzasan. Ocekuje se..naravno, da budes veseo i nasmijan. Odavno nisam veseo....iako, iskreno se volim nasmijati...ali, to zaista iziskuje puno..puno puno psihicke, pa i same fizicke snage. A....umoran sam, umoran sam jako jako. Ne volim primati...ne volim primati, uvijek mi je tesko, neugodno...uvijek su to pitanja..zasto? kako?? kako sam ja bilo sto...bilo cime mogao i zasluziti. Uzivam u darivanju...to da, uzivam u darivanju, dijeljenju....

Jebeni dan rodjendana je...samo jos jedan dan...nista vise....ali, kao...podrazumijeva se sa paznjom od drugih. Ja je ne zelim, neznam se njome nositi, neznam ni izgovoriti koliko mi istovremeno znaci...neznam kako rijecima zahvaliti, a opet, istovremeno...tuzan sam i neugodno mi je...prokljeto neugodno da netko...ali bas...bas trosi vrijeme na mene. Danas je dan, dobar dan da sve spoji u jedno......jbg, nikako nekakav tihi nacin pronaci...nikako

Sanjam...sanjam...kako hodam, malo brze zakoraknem...i poletim.....visoko, daleko, uzivam u slobodnom letu...visoko, nitko i ne zna da me nema....u zadnje vrijeme znam i gdje slijecem. Nekada...nekada davno, dok sam jos jedrio...prosli smo pored tri hridi, tri sestrice se zovu....e tamo, bas tamo slijecem. Na onu u sredini, tamo je..koliko sam sa mora uspio vidjeti i neka mala spilja. Uvlacim se u spilju, zgrcim se u fetalni polozaj...i, sutim, sa suzama u ocima....gasim se, zamisljajuci bas njih..a koga drugoga, zamisljajuci moje cure nasmijane, zeleci im uvijek i svakom trenutku svu srecu svijeta. Mozda sam i grijesio..jesam sigurno..ali, pokusao sam im dati sebe...doslovno, jedino sto sam..zaista, imao i jedino do cega mi je stalo. Uf...koliko i samo ja njih volim...ma to se rijecima ne moze opisati....volim ih.....

I ne vidim vise, kroz suze mi se slova mute...ne vidim, provesti cu dan u nadi da se nitko nece sjetiti jebenog datuma.....nikada!

Read 48 times Last modified on Wednesday, 26 July 2017 08:59

Leave a comment