Saturday, 23 September 2017 06:24

#onokad

Rate this item
(0 votes)

#onokad.....jbt, prolupao sam, zivjeti zivot preko faceboketa ....malo je presmijesno, mozda i tuzno. U biti....tako je kako je, tu sam, mjesto gdje se osjecam sigurno, dobro...mjesto gdje za razliku od drugih, iskreno volim kada ima ljudi...koje mogu nasmijati...dobiti na poklon osmjeh.....

ali da, naslov je...#onokad....ono kada dan pocne suzama. Nicim izazvanima, a mozda ipak i samim pocetkom dana...jer znas da je pred tobom jos jedan dan, koji u svojoj tisini bude neizdrzivo tezak. Jbg, subota je....umoran sam, jako umoran. Rijec koju ceso koristim, jer da....umoran sam u svakom jebenom smislu te rijeci. Umoran sam za popizditi!!!! Brisuci suze pokusavam se osvrnuti...pronaci nesto, nesto??? ponekad nesto....sto bi mi odvratilo paznju...ponekad nesto cime bi se ....maknuo....cime bi se maknuo, jer spoznaja da smetam...da smetam bas svima, ideja da bi svima bilo bolje da me nema. Izletio sam vani...dodju mi skupljati smece...izletim tako vani svaki puta, brzo...prije nego se parkiraju...ubacim im sve u kamion....nasmiju se....sta nije fora??? pozelim im nasmijani vikend...i evo, u trenu pomislim ....ispunio sam si dan. Vec je troje ljudi bilo nasmijano. No, vec sada...u ovom trenutku se dalje osvrcem oko sebe.......fuck!

Ne znam, ponavljam se...ipak, volim si...za sebe, samo za sebe napisati svoje trenutke, obicno su to suze koje me potaknu....ali, opet mislim, pisao bi puno ..puno puno vise! Hvatam se za slamku, mozda je smijeno...jer, hvatam se za ono sto svi...vise manje ismijavaju. Da, hvatam se za lijekove....ostati bez?? uf, nebih volio. Zadnjih sam 10-ak dana dodatno izgubljen. Mijenjam(mijenjaju mi...te dvije prekrasne osobe koje beskrajno cijenim...beskrajno, koje mi jako...ali bas jako jako puno znace)...mijenjaju mi terapiju. Mijenjanje terapije znaci 'skidanje' sa jednog lijeka......koje, iako nisam narkoman(mislm..valjda??) koje je vec samo po sebi dovoljno mucno. Skidanje sa lijeka znaci kroz nekoliko dana ostajati polako bez lijeka. I to su trenuci...tuzni...mozda i veseli...kada jos vise tones.....jbt, moze li dublje?? Ali, koliko sam god mislio zelim se rijesiti lijekova.,.....to su dani kada vidim i osjetim, daleko...daleko sam ja od ...biti bez lijekova. I ne, nije mene sram to priznati...ali, to je fucking cinjenica. To su dani kada polako ostajes bez lijeka....i vrtlog...bacva....postaje sve dublja i dublja. To su dani dok novog lijeka dobijas...vjerojatno u premalim kolicinama.....Hvatam se za slamku, brojim dane...brojim ih po uputama, cekam, ocekujem, osvrcem se i bojim se. Da ...da, bojim se samoga sebe.......koliko god se najbolje osjecao sam....e, tocno toliko...i jos puno vise se bojim sebe i bojim se ostati sam. Mozda i ne zeleci to....zavezati cu si zicu....golu jebenu zicu od struje oko ruke....i gurnuti je u akvarij. I ne, ne radi sebe......NE RADI SEBE!!!!! samo se zelim maknuti....ne zelim biti teret nikome.....ali, bas NIKOME. Pocevsi od mojih prekrasnih cura......pa dalje bez dvije prekrasne osobe koje...eto, godinama..ali bas godinama beskonacno maltretiram. Ispricao bi ze....zamolio za oprost da sam, da smetam...isao bi vani i ljudima govorio sorry, nisam...ali stvarno nisam kriv da smetam.....ali...stvarno, nisam kriv da sam tu....evo...evo ljudi, pokusavam nestati...ali bojim se da napravim lose meni dragima, mojim curama.....jebote, jebote...koji je to pakao.....koji je to pakao!!!!! Jos par dana....ma sta par, znam tocno...jos 3 dana i povecavam si dozui, tko zna.....tko zna, volio bi....volio bi da mi bude, ma....trunku, samo trunku bolje. Volio bi prepoznati...volio bi dozvoliti si i prepoznati ...u biti, nevjerojatne i prekrasne stvari koje mi se desavaju...da, volio bi si dozvoliti prepoznati ih takve kakve jesu, doista prekrasne...ponekad i cudesne.....u jebote...u jebote kako bi si volio dozvoliti tako ih prepoznati......u jebote..kako sam umoran, uf...kako sam umoran..........samo jako jako umoran!

Read 650 times

Leave a comment