Wednesday, 27 September 2017 08:44

300 kick in

Rate this item
(0 votes)

Nisam vise siguran, treci je ili cetvrti dan......pustio sam si da prodje nesto vremena, da budem siguran(mogu li to ikada uopce biti)...pustio sam si neki dan da prodje bez beskrajnih padova, pustio sam si neki dan da malo..malo malo mogu disati.....pustio sam si da prodje neki dan da osjetim kako je to ponovno disati.....

Uvijek i samo sebi ovdje pisem, ne dijelim ovaj link...zapisujem si ono sto osjecam...ziivim, ponekad pomislim da bi to moglo pomoci. Nije mi dobro, nije mi dobro vec jako, jako jako dugo. Doktorice su odlucile promijeniti mi lijek. I jednoj i drugoj...beskrajno vjerujem, cijenim ih i postujem....do te mjere da mi doslovno...da mi kazu skaci kroz prozor...doslovno ne bi razmisljao ni sekunde! Promjena u ovom slucaju znaci polako smanjivanje doze 'starog' lijeka i onda polako uvodjenje novog. Sve bi skupa to trebalo trajati cca 20-30 dana. Ok, nadam se da su napokon iza mene........bilo je to...doslovno 20-30 dana...pakla. Ja jednostavno ne znam pronaci drugu rijec.....mislim da ne postoji, bili su to dani doslovno...samog pakla pa sto god taj pakao i ta rijec znacila. Proslo je( nisam vise siguran....jer se i danas gubim) ..ali, ostavilo je za sobom, puno...velikih i doista zastrasujucih pitanja. Nisam, nisam doktor, nisam farmaceut...u biti, nitko sam i nista..ali, pitanja su mi doista zastrasujuca. Ono, ono kroz sto sam prolazio ostajuci bez lijeka...jesam li to ja?? jesam li to doista ja?? jer ukoliko je to tako.....ali doista, inzulin, samo inzulin. Ako sam to doista ono sto je od mene ostalo....koliko sam god razmisljao i kalkulirao....vise doista nemam sto cekati. To doista nije covjek, to je ruina....prazna, istodobno prepuna.....zastrasujuce.

Pisem to danas, pod nekih 300 necega.....malo dosao sebi, nije se nista promijenilo....i dalje sam ja smece..i dalje je sve sto zelim...samo da nestanem...jer, ovakvo stvorenje doista nije vrijedno nicega....smetnja svojima...smetnja svima i svakome, svacemu..... Jos....fuck!!! ako je ono..ono sto sam dozivio bez ljekova ono sto je ostalo od mene.....Danas isto..najdobronamjerniji savjeti..pusti tablete..jebo tablete....ne obazirem se vise na to, ne obazirem, niti se trudim objasnjavati. Slomijes ruku...pokazes rendgen i jebote....zajebano, slomio si ruku. Slomijes (ili te slomiju) sebe...sta ces slikati da bi nekome pokazao..ima li nsto sto mozes slikati, snimiti...a, nema te, zelis da te nema...samo da te nema..................

I dalje je svaki dan tezak...stvari se mijenjaju...meni uvijek na gore. Cini mi se da cu ostati bez jedne doktorice....fuck! a mozda bi jedan tel. poziv pomogao, mozda bi samo jedan jebeni telefonski poziv rijesio stvar...ali, ja si ga ne mogu, ne mogu i ne zelim dozvoliti!!!! Plasi me to, jako me palsi..ali, valjda tako mora biti. Netko nema nikoga, ja imam dvije prekrasne, ali doista prekrasne osobe koje o meni brinu...evo, sada mozda samo jednu...ali, kako sam vec rekao....valjda tako mora bti.

Na internetu se inzulin nigdje ne moze naruciti........

Read 238 times Last modified on Wednesday, 27 September 2017 09:38

Leave a comment