Thursday, 28 September 2017 07:51

Ipak......

Rate this item
(0 votes)

...premalo sam dana cekao. Ipak..kako vec i znam, kako mi je vec toliko...da znam, toliko previse puta objasnjavano....inicijalno se moze pojaviti euforija......ona brzo nestaje, ostaje ono sto ostaje....Bila je to...bas to...ta pocetna.....

Od prilike sam isto...ne znaci to nista, neko vrijeme treba valjda da polako pocne raditi....nema, na zalost nema rijesenja....Mislim, rjesenje je inzulin....ali, fuck!!! koliko god tu rijec cujemo, zivimo sa njom...nije bas lako doci do njega....funny shit, do heroina odmah...do jebenog inzulina nikako....

Krenuo sam si ponovno pisati jer mi je dan...kao na zalost...puno, puno previse puta poceo u kurcu. Neprospavane noci, puno ih je ponovno, puno previse...i nocasnja svadja sa njom nije mi trebala....mislim, nista meni ne treba...odnosno da budem precizan...JA NE TREBAM! I ne, nije to bila neka..ne znam ni ja..ono, neka velika svadja..ali ...bila je nesuglasica, u kojoj sam ja..kao i uvijek, kao i puno puta, puno i vec previse puta pogresno reagirao.....Pogrsno gledam, pogresno mislim, pogrsno odgovaram, pogresno reagiram....nije li sve jasno...jbg, kompa moj...pogresan si!!!!! Pogresan i nepotreban, nistavilo i ...sto je najgore..bas najgore od svega......smetnja!!!!! I takav dodjem na posao....moram se nasmijati..mislim, ne moram..ali zelim to!!!!! i javi mi se frend...dragi frend..i nesto ovo ono..i ovako i onako..jebem ti vidio si..ubio se pjevac Kojota....mislim, fuck...vidio sam..... Prekidam razgovor, nema mi bas nekog smisla...i krecem..ajmo, a+jmo kao nesto raditi..(klasican je savjet..ah...da imas za raditi...nebi tebi nista bilo.....) ...pa idem raditi. Doslo mi je dosta robe, idem to porjesavati....I, rasplacem se...rasplacem se kao malo djete...ona jebena masinica koja bi trebala 'printati' cijene i koje ja moram lijepiti po artiklima..bas..nece, lupa, ali cije ne izlaze, debil, idiot....koliko se god trudio ne znam to napraviti. Smijesno zar ne?? naivno i jadno?? je, slazem se.....ali odmah u tom momentu misli krenu u rupu..ja pocnem propadati...ona, moje cure....vrtlog koji usisava.... Jos prekjucer, jos prije 5-6-7-8-10 dana, vidio sam ono sto je od mene ostalo....prestrasno. Onaj je to osjecaj kada sve znas, kada se gubis i pokusavas uhvatiti za slamku....a slamke nema. Ostajem izgleda bez sebi jedne vazne osobe...nijemi svejedno, i strah me je. Srecom, ne ostajem sam....srecom ne ostajem sam........I ne, necu..i ne, ne bjezim od problema.....ne bjezim!!!!! micem se, micem se i tom trenutku nasmijan iskreno(nakon dugo, jako jako i predugo vremena)....u tom se trenutku iskreno smijem, sretan....micem se i znam da time, jedino time radim jedinu ispravnu stvar...micem se.......

Read 271 times Last modified on Thursday, 28 September 2017 08:16
More in this category: « 300 kick in om mani padme hum »

Leave a comment