Monday, 04 December 2017 13:23

U novi dan.....

Rate this item
(0 votes)

...u novi dan, i tako svakog jutra...pomislim, moras proci kroz jedan novi dan. Dok perem zube pokusavam se skoncentrirati, ne misliti na nista...iako, ne uspijevam, znam da je ispred mene jos jedan novi dan,....

Banalno, uvijek i iznova dolaze novi dani...naravno. Ali...meni jednostavno nije bas tako lako...umoran sam, jednostavno umoran. Umoran za popizditi. I, svaki je novi dan jednostavno novi izazov......nikada ne znam sto ce mi donijeti. Ispunjen umorom i tom nekom neizdrzivom tugom pocinjem se bojati dana, noci se vec odavno bojim. Iako, pokusavam i ulazem energiju u svaki novi dan, iako pokusavam uvijek zadrzati osmjeh na usnama......umoran sam, jednostavno sam beskrajno umoran. Ne mogu, ne znam...nemam snage, jednostavno se vise ne znam nositi ni sa dobrim, ponekad toliko lijepim, neobjasnjivo i beskrajno lijepim stvarima..ne znam, nemam snage...uvijek se pitam kako i zasto, ne znam....a, tesko je..nisam birao..ali, ako bi birao volio bi biti nevidljiv. Sa 'ruznim' stvarima....uf, pa logicno je da je jos teze, i imam ih puno vise, ili ih barem ja tako dozivljavam...samo iskacu. Sve je mozda pitanje stava....kako moja draga doktorica kaze, ovisi iz kojih se cipala gleda....mogu se sloziti, ali...moje su cipele potrosene. Sve skupa je jos tuznije kada sve vidis, prepoznajes i znas. Znajuci puno toga....mozda bi mudrost bila jednostavno okrenuti se sebi, pronaci taj unutrasjni mir, nije tesko i sve znam..ali, kada sam sebe jednostavno ne volim. Zasto? ni sam ne znam....niti si to znam objasniti. S jedne je strane (ne...necu to vise zvati nestajanje...NE!) zelja za mirom...kojeg istina, sam sa sobom ne mogu pronaci.....dok je sa druge strane zelje sa ljudima podijeliti osmjehe, pomoci...objasniti ono sto vidim i osjecam...a, puno je..jako jako puno toga.....ponekad, mislim da je svo to znanje i iskustvo totalno beskorisno...u biti i je, ito kao i ja...nevazan i bespotreban....

Svakako ne pomaze to jebeno forsirano veselje(tako ga ja dozivljavam) ...spominjanje dobrote i neznam ni ja cega sve ne....jebeno licemjerno i jadno. Mozda i jesam Grinch..ali, sve to meni izgleda tako umjetno i isforsirano. Iz mojih cipela, sigurno ne pomaze....iako, mislim si...mozda doista netko u tome uziva...da, ne mogu i ne smijem si dozvoliti nikada i nista suditi.....ne mogu. Iako...to ozracje...sve to skupa kod mene samo stvara ...ne znam ni ja kako opisati..u biti samo stvara strah...znam da neizbjezno slijede druzenja....ljudi, meni sve dragi ljudi..ali, jednostavno vise nemam, jednostavno vise nemam snage za nista od toga. Naravno...ona bi se ljutila...mozda i sa punim pravom kada bi to bas do kraja poceo izbjegavati...ali, bojim se..ne znam, jednostavno ne znam kako iznaci snage..kada sam na samom rubu...jednostavno na samom rubu. I danas sam rucak gutao zajedno sa suzama....jednostavno, tuga preplavi...bilo to na nesto sto vidim, cujem...misao koja mi prodje kroz glavu. Ljudi rade greske, biraju....ne usudjujem se suditi o izborima...ja sve skupa ovo ...ovo sto prozivljavam nisam birao. Nisam birao...mozda je to samo..vremenom , ucenjem...dozivljajima....situacijama kroz koje sam prolazio sazrijelo...mozda je to...to. Mozda je to kakav sam napokon izaslo vani. Sebi se ne svidjam....i to je poprilicno tuzno....jako jako tuzno.

Dani su, uvijek i iznova novi..no, podjednako teski...neki tezi neki malo manje teski...ali, uvijek i samo teski...svejedno, zbog lijepih ili ruznih stvari...svejedno su uvijek teski, ni s jednim ni s drugim se ne znam nositi...kao da...ako bi birao, odabrao bi 'ruzno'....nekako mi je lakse....doista, mozda mi je uz ruzno nekako lakse. Lijepe mi je stvari tesko...jako jako tesko prozivljavati misleci da ih ne zavrijedjujem, da je netko uvijek radi toga gubio vrijeme..na ovaj ili onaj nacin.....u kurcu kakav jesam...biram ruzno.....

Read 196 times

Leave a comment