Monday, 19 March 2018 11:43

Rekla mi je......

Rate this item
(0 votes)

Meni doista vazna osoba, jedna od vaznih....srecom imam ih uz sebe, rekla mi je da je ponosna na mene...da, volio bi da mogu i ja osjetiti taj ponos, volio bi to...ovako, ostao sam samo jos tuzniji, mislim da to ne zasluzujem i jako se toga sramim, bojim se razocarati.....

Vise ni sam, doista, vise ni sam ne znam, umor je doista neizdrziv....ne pronalazim drugu rijec kojom bi opisao stanje koje zivim svaki dan. Volio bi osjetiti osjecaje, volio bi osjetiti srecu, volio bi osjetiti ljutnju, volio bi osjetiti sve sto sam nekada osjecao, volio bi si dozvoliti da to osjecam. Volio bi si moci priznati da sam i ja ponosan na sebe, volio bi si dozvoliti sam sebi priznati da sam dobar, volio bi sebi dozvoliti da si priznam da ne smetam, volio bi sebi dozvoliti i pokazati si da jos uvijek za mene postoji mjesto. Odavno si tako nesto jednostavno ne dozvoljavam, u biti...vise ni ne znam da li to uopce zelim.

Umoran sam, jako jako sam umoran. Doveo sam se u situaciju da sam obecao...doveo sam se u situaciju da smetam, volio bi im jednom...cak radi njih, ne toliko radi sebe, volio bi im jednom na pitanje kako ste? odgovoriti super. Volio bi to, znao bi mozda u tom trenu da njihov trud nije uzalaudan, vjerujem da bi ih razveselilo. Volio bi to, ali..ne mogu i ne znam lagati....tako da se osjecaj smetanja samo jos vise i vise produbljuje. Osjecaj da svima oduzimam vrijeme...ma osjecaj da smetam je jednostavno neizdrziv. Ne osjecam vise nista osim tuge, osjecam ogromnu ljubav prema mojim curama, volim ih...trebam li si to uopce govoriti, volim ih beskrajno...... Odrasle su, moram si to priznati, odrasle su i prekrasne zene.

Ljudi su cudni, ja sam jos cudniji, mozda zbog toga jednostavno necu shvatiti puno stvari koje se desavaju, mislim da sam i poslovno nesposoban...u biti, jasno mi je to vec duze vrijeme, ali nedavno samo dobijam nove potvrde toga. Mozda tako mora biti, mozda tako je...ja na tako sto ne mogu niti zelim pristati, dakle...zakljucak je jasan, ni na tom polju nisam nitko i nista.....smetnja i niskoristi. Ne krivim ljude...mozda doista tako mora biti..no, zivim nekako drugacije, neke stvari jednostavno...jednostavno ne mogu ni zamisliti.....ponekad pozelim biti u necijoj glavi kada donosi odluke da osjetim i vidim sto se desava...ponekad, ali me brzo prodje volja.....nema to smisla. Ne uspijem sebe razumijeti..postaviti, pronaci si mjesto. Izgubio sam sve, izgubio sam sebe, istovremeno imam puno, nosim u sebi puno....jako puno, bojim se sam sebi to priznati.

Obecao sam...ja svoja obecanja pokusavam uvijek ispuniti, obecao sam i dalje cu....sa pranim tijelom za sobom svakog jutra pokusati na ledjima vuci svu svoju tugu i beznacajnost vuci za sobom, uvijek i iznova svakoga dana. Ponudjen mi je novi nacin ljecenja...iscekujem ga...samo sa jednom zeljom......samo sa jednom zeljom.....

Read 94 times Last modified on Monday, 19 March 2018 13:53
More in this category: « Danas..... Mozda..... »

Leave a comment