posronja piše (70)
Samo za taj osjecaj..........
Naslov cu mozda, na kraju(iako ni neznam sto ce sve izaci sa tipkovnice) mozda sam sebi uspjeti docarati...definirati i objasniti na samom kraju, mozda je i to cilj..meni samome...ovog pisanja. Glupo je da si ne biljezim i sretne trenutke(sretne?? da...ponekad ih ima....zaista ih ima...trebalo bi ih biti) ali, obicno je taj jebeni...suzama zamagljeni pogled na tastaturu...triger da si krenem pisati.
Da..i tako..bas i tako...samo dalje......
Da, bas tako..i dalje...prolaze mi dani, ponestaje mi energije....ponovno grozan osjecaj kao da gubim tlo pod nogama. Svim silama jednostavno zelim da mi bude dobro...nije dovoljno. Prelako je dijeliti savjete, znam..u najboljoj namjeri....ali, samo pozitivne misli....usudim se i ja isto savjetovati..ali, u iskrenoj nadi da savjetovana osoba zaista ima energije i da ce u tome uspijeti. Ja ne...ja ne uspijevam.....
i tako.....
Da...bas tako, dodju ti dani kada potones...ponekad mislim da sam takve dane odavno ostavio iza sebe, no....ponovno se pojavljuju. Uzasan je to osjecaj...jednostavno me preplavi tuga, nema bas puno drugih rijeci za to opisati....tuga, suze same krenu. Osjecaj je tezak, jako jako tezak, znas da si mali, totalno mali i besmislen, nevazan...i bez imalo samopostovanja. Nesposoban niti se naljutiti...samo biti tuzan...dok se suze same slijevaju licem....nemoguce ih je zaustaviti. I, ne...uopce nije bitno da si na racionalnoj razini svjestan svega...nekako, nemoguce se je uzdignuti do te razine...nedohvatljivih visina. Ti su dani sada puno puno rijedji...ali, time i bolniji...jer, ponekad pomislim, ponadam se...ostavio sam ih iza sebe. Taj osmjeh ....kojeg volim, zelim dobiti na pokon...i, uvijek ga nekome pokloniti....strasno puno kosta...kosta me ogromne fizicke energije.
Kriza srednjih godina i hobby
Naslov mi je bio zadan...text je napisan za jedan portal....ali, evo si ga stavljam i ovdje ;)
ja i faceboketo......
U pocetku sam svjetonazorski bija jako protiv te ideje...i, iako dolazim iz 'informatickog svijeta' nije mi nikada padalo na pamet otvoriti si account. Ne, nikako...svjetonazorski mi ta ideja ni sjela nikako. I stvartno, toliko lit...ni mi ni na pamet padalo da zavirin u taj....neki sasvim novi svit. Kada smo butigu otvorili...moje su mi cure rekle...stari, ne mores bez faceboketa...i, su mi ga otvorile. Na prvu...ja sam bio svi pestrasen..od svuda je svasta iskakalo....pak su mi jos zakomplicirale i rekle...moras imati i profil i stranicu...a, ja nis od tega nisan kapija. Bili su to meni...poprilicno zbunjujuci dani....nisam se snalazio (jos i danas se ne snalazim najbolje....ali...jbg)....poruke, postovi...sve mi je to iskakalo, zvonilo....bilo mi je jeno malo prekaoticno......
........
Moram se nauciti nositi sam sa sobom. Naime, ima dana kada se osjecam kao prvak svijeta..pa onda, opet...normalno, ima losih dana..koje uspijem izgurati. I, na kraju..ima dana kao danas, kada se...bez ikakvog triggera osjecas kao zadnje smece.
Rodjendan...moj rodjendan......
Rodjendan...da, moj rodjendan se sve vise i vise priblizava....i, nekako se bojim....zaista se bojim i, osjecam malo muku u zelucu. Godinama je to dan koji nikako nisam volio, naprotiv..uvijek bi jedva cekao da prodje....samo da prodje......
Maturalna zabava...koja nije bila zabava
Dakle...maturalna zabava(ples..ili kako god se to zvalo). Datum zbivanje 26.06.2015.....mjesto zbivanja Dom hrvatskih branitelja....vani. Meni je taj momenat preemotivan....to mi je momenat kada osjecam da je moja druga cura otisla od nas. Naravno...tako mora biti..i, dobro je da je tako...ali, neka mi bude dozvoljeno da zbog toga budem i pomalo(pun kurac!) zalostan.
Kaze Vedran da bi naslov trebao biti: 'Od hobista do hobističkog trgovca sa hobijem u srcu'
Puno sam nekada...dok sam bio veseliji i zdrav...pisao na akvarij.net-u uf, oni su to cak zvali kolumnom :) funny shit....ali, volio sam pisati i time malo razveseliti ljude. Kako vec duze vrijeme nisam dobro..a, eto...vec neko vrijeme polako dolazim sebi...zamolio me Vedran(urednik i vlasnik stranice) da napisem pricu gornjeg naslova...pa, evo da je stavim i ovdje.....
2014 ==> 2015
Vec 10-ak dana zapocinjem pisati...pa brisem sve, svaki puta zaglavim u nekakvu tugu..a, to ne zelim nikako...nosim je jos uvijek sa sobom...ali, zelim da mi ona kao takva daje snagu....a, ne dodatnu tugu.
More...
Brada?? da, brada i prica o bradi......
.....da, brada :) Imam je.....vec je neko vrijeme je imam.....nemam je namjeru brijati...barem ne jos neko vrijeme. Ona nije tu samo tako....nastalaje je unutrasnjom pobunom...zeljom za velikim unutrasnjim promjenama kojima bi si spasio zivot....ispala je vanjska slika moje unutrasnje pobune.
Ljudi su postali blago?
Ljudi su postali blago...na zalost, i ja sam imam obicaj ponekada bas to izgovoriti. Zelio bi sam sa sobom elaborirati to...nebih zelio stvarno misliti da je to apsolutna istina. U stvari...i nije, znam da nije. Najebao sam gadno .... donekle sam si sam kriv. Da se vrijeme moze vratiti neke bi stvari drugacije napravio...neke, samo neke.....mozda bas one kljucne. Ali, jbg...vrijeme se ne moze vratiti i treba gurati naprijed...ja sam na dobrom putu. Jos puno, puno moram poraditi na sebi...ali, boli me kurac...vremena imam, podrsku imam, jedino je stvar da se ne zelim...ne zelim karakterno mijenjati.
Blagdani?
Blagdani...iako ne razumijem tu rijec....koristim je jer se kolokvijalno koristi....a, ja sam prisiljen koristiti je kako bi docarao o cemu pisem.
Naopaki san
Sanjao sam....sanjao sam naopaki san. Bilo je jako zanimljivo.....krenuo sam u setnju rivom...koja je bila cista i mirisljava, more je bilo...nevjerojatno plave boje, kroz plavu prozirnu boju vidjelo se jata riba kako radosno plivaju. I ne samo to...bila je uredjena i prelijepa setnica.....sa klupama na kojima su sjedili nasmijeseni penzioneri.