posronja piše (118)
Ponedeljak......
...da, ponedeljak je....ne dozivljavam ponedeljke kao sto obicno cujem, kao ono...prvi dan na poslu...ne, definitivno ne, jer ja svoje ne smatram poslom, ovdje je meni postalo safe place, mjesto gdje se osjecam siguran, no...mjesto koje ipak, ne zasluzujem..odnosno, smetam.......
Bojati se sam sebe? funny shit
Na zalost, svoje dane dijelim na teske i teze....i, doista mi ponestaje snage iznova prolaziti kroz uvijek iznova novi dan. Umoran sam, mislim da ta rijec nekako najbolje opisuje ono kako se osjecam....umoran sam za popizditi.
The end
Slazu se, kraj za krajem, a nikada kraja nema. Obecao sam...kada nesto obecam toga se i pridrzavam, nisam nikada nikoga...ni na koji nacin prevario, ne znam i nisam u stanju. No osjecaj da sam visak, da jednostavno vise ne postoji mjesto za mene...jednostavno je neizdrziv. I sam sam sebi dopizdio ....no, pucam, jednostavno pucam po savovima, tuga koja izvire iz svake pore.......
I onda odjednom....
i tako..onda odjednom....dok je sunce na prozoru, prekrasan dan...i onda odjednom, mozda vezano i uz fizicki umor koji je velik i tezak, i onda odjednom nakon par dana koja uspio kako tako proci...i onda odjednom okrenem se oko sebe....
Neprospavana noc......
...samo jos jedna u nizu...neprospavana noc. Znam da nisam jedini...ali, umoran sam..jakojako sam umoran od neprospavanih noci. Uzasavajuca je ta tisina....dok u glavi postoji neizdrziva buka. Buka, slijed misli..koje je uglavnom nemoguce uhvatiti i posloziti....no u zadnje vrijeme sve su mi jasnije i jasnije, zastrasujuce i uspijem ih dohvatiti...
Prvi dan......godine..ili.....
...prezivjeti cu..kao i sto sam do sada prezivio toliko puno..puno previse jebeno teskih dana.....pretpostavljam da sam dodatno 'puko' od silne ulozene energije da prodjem kroz sve te jebene blagdane...nekako, to ozracje meni previse tesko pada.....sve ..nekako sve skupa, nikome nista ja ne zamjeram..nikada..ali ne mogu vise
blagdani...ili...kako se to vec zove ili kaze.....
....ostaje jos ta nova godina koja...koja mi iskreno ne predstavlja bas nista nego samo jos jedan dan kroz koji moram proci. Ne predstavlja nista....nemam sam sebi nista obecavati, nemam nikakvih ocekivanja...pozelio bi samo jedno..biti bolje, biti ono sto sam nekada bio....iako, ne vjerujem ni sam da je to vise moguce....
U novi dan.....
...u novi dan, i tako svakog jutra...pomislim, moras proci kroz jedan novi dan. Dok perem zube pokusavam se skoncentrirati, ne misliti na nista...iako, ne uspijevam, znam da je ispred mene jos jedan novi dan,....
Mozda je kisa
Mozda je kisa, tmurno vrijeme, mozda je glavobolja...mozda je i jos jedna neprospavana noc u nizu, mozda je sve skupa zajedno, mozda je nista od toga....mozda je samo neizdrzivi umor koji osjecam...ni sam sebi ne znam kako bi to objasnio...vise je to neki Umor sa velikim prvim slovom, umor od svega....najvise od samoga sebe.
Neznam zasto...ali ponedeljkom....
Neznam zasto....stvarno ne znam zasto, ali ponedeljak mi je uvijek najtezi od svih teskih dana. Ne znam zasto i ne znam kako si to objasniti. Iako, puno o tome razmisljam, mislim...puno o svemu razmisljam, uglavnom bez ikakvih zakljucaka....sto je na kraju normalno za debila kakav vec jesam.....
More...
I veceras cu.....
I veceras cu veselo i 'nasmijano' pozdraviti ljude preko fejsa...na zalost, nacin na koji zivim...je preko fejsa. Svjestan sam ja svega....ne zavaravam se, ali..na taj nacin ipak uspijem popratiti nesto sto se desava, pogledam i malo po malo svega po netu dok tu sjedim...sam sa sobom...sto mi ponekad strasno godi...a, puno vise...doista plasi....
Subota kada skraceno radim......
Frustrira da znam da je sve bedasto....i da sam glup, no...svejedno sjedim ovdje i ne mogu suze zaustaviti. Sam, jos mi nitko nije dosao...mozda je i to dio problema..i ovako i onako sam, mozda cak to i zelim biti...potpuno beznacajan.
Iz dana u dan......Roller coaster
Vratio se na 'stare' lijekove....ne znam, rekao bi srecom jer me pokusaj prelaska na nove doista 'skupo' kostao, slomljen kakav vec jesam.....uf, nije bilo lako. Moram priznati, veselio sam se novom lijeku, iskreno sam se veselio i ocekivao...ma ne bas neko cudo...ali, ocekivao sam...barem jos jedan skalin vise iz te moje bacve....desilo se suprotno...zakucalo me jos dublje, puno puno dublje.
Jucerasnji dan......
Nekako, ponekad...tu i tamo...volim si pustiti da mi se misli 'slegnu', ponekad samo krenem impulzivno pisati....krenem pisati kada mi nije dobro, ne razmisljam, nikada ne citam sam sebi ponovno napisano..i nije mi ni vazno...mozda cu jednog dana sve to i citati...nadam se s osmjehom. Krenem i samo na 'papir' izbacujem tok misli.....ako se to moze zvati tokom, vise je to nekakav gejzir...ali on je sav neko pomjesan....nista tu u biti od toka nema.....Jucerasnji dan, jucerasnji dan ne! jako, jako jako me obiljezio....uzdrmao....dozvolio sam si sebi izmedju impulsivnog pisanja....ostaviti jos barem jednu noc, istina ..neprospavanu ali...ipak je noc iza mene..a, kazu da je jutrro pametnije od veceri...funny shit!