posronja piše (125)
Pustio sam da prodje par dana.....
Da, pustio sam da prodje par dana....da mozda evo, sam sebi napisem nesto sto sam osjetio...pomislio. U biti, dobio sam...virtualnu samarcinu koja me je dobro dobro stresla. Pisem iz pozicije kada ostajem bez lijekova..i da, prokljeto jako to osjeti......bas te dane koje sam si pustio da prodju bez pisanja....pokusavam se uhvatiti bas za tu samarcinu...dok mi se svijet rusi...dok padam sve dublje i dublje.....
Blah......
...vise mi ni naslovi ne padaju na pamet, vise ni naslovi...jednostavno je sve, toliko tuzno...toliko jadno da se rijecima ne moze opisati, naslovi su nepotrebni, nevazni...ne govore nista, niti ih vise ne uspijevam smisliti.
Prwpoznajem i imam kapacitet......
Prepoznajem, znam prepoznati i imam kapacited biti veseo i nasmijan. Kao jeka mi zvuce te rijeci u glavi, rekala mi ih je meni...jako jako vazna osoba. mozda je i istina, iz nekog smo razloga dosli do toga, slozio sam se, zelio sam se sloziti, kao sto bi zelio jednom kada dodjem nasmijano reci ....dobro je sve.
Puno, puno previse dana.....
Puno ....ali stvarno, puno i previse dana zapocinje...traje i zavrsava na ovaj nacin. Puno previse dana kada na svijet gledam zamagljenih ociju. Razmisljam sam sa sobom, mozda sam se zaista predao...mozda je vrijeme da se predam, mozda....mozda je napokon doslo vrijeme.....iako, bojim se ...ma da, ne za sebe...bojim se.....
Jucer......
Pisem danas, o jucerasnjem danu...i, svejedno je koji je danas dan, jos je manje vazno koji je jucer dan bio...ono, imenom, nazivom...ili kako se to vec kaze. Meni je jucer bio vazan dan...mislim...ma da, jako vazan dan...i, bio je dugacak, jako jako dugacak. Obicno su mi u pravilu dani dugi...jucer pogotovo.
Dva ponedeljka.....
Ponedeljci mi i nisu najbolji dani...neznam si to objasniti. Ovaj tjedan sa neradnim utorkom(ni sam ne znam zasto nisam radio) se potrefilo da imam dva 'ponedeljka. Prvi sam se ponedeljak ustrucavao da pisem...danas ne mogu, osjecam potrebu pisati....naravno, suznih ociju....
Trebam li? Mogu li?
Imam goste, dragi mi prijatelji iz Zagreba....pisem si to, iako, to su situacije u kojima se cesto nalazim. Naime...precesto je pitanje....ono, kako si...vidi se da ti nesto ne stima...ono, glava pozeli explodirati...jbt, ne stima nista, ne stimam ja..ali, trebam li ja to objasnjavati...mogu li uopce to objasniti......
Da, ne znam...stvarno ne znam......
Stvarno ne znam, danas sam ostao iznenadjen jasnim, direktnim pitanjem. Da, zastao sam i u biti nisam znao odmah odgovoriti, mislim.....nisam se iznenadio, vec dugo znam da nije dobro........ali, zastao sam.
Ponedeljci..i svi ostali dani....
Nije vezano uz posao, naprotiv, tu je mislim, osim doma..jedino mjesto gdje se osjecam mirno, znam da nikome ne smetam.....ali, ponedeljci mi znaju biti teski, i drugi dani, neznam zasto ponedeljci posebno.
More...
Dan...kao i svaki drugi...ili?
Dan, provjerio sam...srijeda je, trebao bi kao i svaki drugi. Nije...jbg, nije. Imam teskih, imam i jako, prokljeto teskih dana, ovo je svakako samo jos jedan u nizu..prokljeto teskih dana...ali, jbg...valjda tako treba biti.
Subota
Subota je meni radni dan....zapocinje kao i uvijek..kada se dovezem na posao, sluzbeno od 09:00 :) Mozda je sve...posljedica izlaska na obiljezavanje mature u petak navecer..ali, ne vjerujem...u biti, siguran sam da nije. Ona je u subotu isla na posao za u 16, pa sam uzeo auto da ona ostane spavati....jaradim do 15 i taman stignem doma da je odvezem na posao. Cijeli sam se dan trzao kako mi je netko dosao videci auto parkurano ispred ducana...sam sam sebi bio bas presmijesan. Subotom me vec ujutro pocinje peci savjest da radim 'samo' do 15:00
Vamo - Tamo
Vamo Tamo je u stvari, jedan presimpatican putokaz na koji smo naisli na Dinari, nevjerojatno simpatican, negdje visoko u planini, gdje doista nemas pojma kamo bi krenuo..i, onda naletis na takav putokaz, jednostavno prejako. Odrazava duh dobrih, iskrenih i nasmijanih ljudi.....Uz taj me znak vezu prekrasne uspomene.
Napisao bi.......
Napisao bi sorry, napisao bi da mi je zao...napisao bi da molim sve da mi nitko nista ne zamjeri...napisao bi da sam zahvalan svakome tko me se ponekad sjeti...iako, nikada necu shvatiti cime sam to zasluzio....napisao bi....